Foto: Shutterstock
– Prošle godine na vjeronauku sam tumačila djeci smisao svetkovine Božjeg milosrđa. Pojednostavljivala sam stvari pokušavajući najlakše doći do njihova razuma. Govorila sam, ako tog dana za nešto zamole Gospodina, on će im to sigurno ostvariti.
– Molim vas, sestro, ja tako žarko želim smršavjeti. Hoće li me Isus uslišati? – javio se Kristijan, koji je težio mnogo više no što bi učenik trećeg razreda trebao.
– Sigurno! – odgovorila sam i odmah se prestrašila tog obećanja, koje, ako se ne ispuni, može oslabiti dječakovo povjerenje u Boga. Pa sam i sama počela moliti na tu nakanu. Susrela sam dječaka za dva tjedna i pitam ga:
– I što, Kristijane, jesi li smršavio?
A jeste li i vi molili za mene?
Napravio je zbunjenu facu i rekao:
– Da, malo, ali onda sam se još više udebljao. A jeste li i vi molili za mene?
– Jesam…
– I što?
– Isus mi je rekao da bi morao malo manje jesti…
Kristijan je rezignirano kimnuo glavom .
– Znao sam da će tako ispasti.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.