Duhovnost

PARADOKS OČENAŠA

Moliš, ali se ništa ne događa? Promijeni molitvu Učenici su Isusa zatražili da ih nauči moliti zato što su vidjeli da on svojom molitvom duboko uranja u Boga, da ulazi u Očevu prisutnost i s njime uspostavlja osoban i prisan odnos. Možda bi i neki od nas vjernika trebali napokon naučiti kako moliti, a da naša molitva daje ploda

Paradoks Očenaša – je li moguće da evanđelist Luka nije znao moliti Očenaš?

Foto: Shutterstock


Kako se je evanđelistu Luki dogodilo da nije vjerno zapisao molitvu Očenaša?

Sljedeći je tekst napisao evanđelist Luka koji je bio vrsni poznavalac Crkve i kršćanske poruke prvog stoljeća kršćanstva. Luka je osim Lukina evanđelja napisao i Djela apostolska, a možda čak i poslanicu Hebrejima. Čitajući njegovo evanđelje, primjećujemo mnogo toga iz Isusova života što je zapisao samo on. Bio je dugogodišnji pratilac i svojevrsni povjesničar apostola Pavla. Dakle, čovjek koji je razumio i iskusio kršćansku poruku sa svime što je s njome povezano.

Pa kako mu se je onda moglo dogoditi da nije, poput evanđelista Mateja, vjerno zapisao molitvu koju je učenike naučio sam Isus?! Kako je mogao tako okrnjiti tu predivnu molitvu, on koji je tako točno zapisao Marijin Veliča i Zaharijin hvalospjev?!

Pogledajmo s pažnjom njegov zapis Očenaša:

Pouka o molitvi

On im reče: »Kad molite, govorite:
„Oče!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji
daji nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo
svakom dužniku svojem!
I ne uvedi nas u napast!”«

Zašto su učenici od Isusa zatražili da ih nauči moliti?

U vrijeme kad su Isusa zamolili da ih nauči moliti, njegovi su učenici itekako znali izgovarati mnoge Židovima propisane molitve. Razlog zbog kojeg su Isusa zatražili da ih nauči moliti bio je taj što su vidjeli da on svojom molitvom duboko uranja u Boga, da ulazi u Očevu prisutnost i s njime uspostavlja osoban i prisan odnos. Isus je svaki slobodni trenutak koristio za molitvu, za osobno druženje s Ocem. Njegovi su učenici htjeli tako moliti.

Koliko god puta pokušavali izgovoriti Očenaš, ako ne razmatramo ono što izgovaramo, nećemo moći uspostaviti prisan odnos s Bogom, radi kojeg nam Isus i jest dao tu molitvu

Na prvi se pogled može učiniti kako im Isus daje novu molitvenu formulu, formulu koja se može izmoliti za manje od pola minute. Kad bi se radilo o molitvenoj formuli, tada bi je Luka sigurno točno zapisao.

Isus je dao Očenaš kao svojevrsnu molitvenu ‘šprancu’ za molitveno razmatranje, za meditaciju. Koliko god puta pokušavali izgovoriti Očenaš, ako ne razmatramo ono što izgovaramo, nećemo moći uspostaviti prisan odnos s Bogom, radi kojeg nam Isus i jest dao tu molitvu.

Molitva Očenaša je molitva razmatranja, koja nas uvodi u Božju prisutnost, u prisan osobni odnos s Bogom, koji možemo uspostaviti samo ako…

Od te je ‘šprance’ (mladi će lakše shvatiti izraz template) Matej zapisao sedam različitih zaziva, a Luka samo pet. Iz toga možemo zaključiti da naš Očenaš ne mora imati svih sedam zaziva, ali jednako tako može imati i više od sedam. Sveta Terezija Avilska piše da u svojoj molitvi Očenaša često nije uspjela doći dalje od prve riječi, „Oče”. Čim bi svu svoju pažnju usmjerila na nebeskog Oca, izgubila bi se u prostranstvima njegove ljubavi.

Molitva Očenaša nas uvodi u Božju prisutnost –ako ju razmatramo!

Molitva Očenaša je molitva razmatranja, koja nas uvodi u Božju prisutnost, u prisan osobni odnos s Bogom, koji možemo uspostaviti samo ako izađemo, ako se odvojimo od svijeta i tijela, ako umremo sebi da bismo živjeli Bogu. Uputu za to nam daje prva, najveća i za naš duhovni život apsolutno neophodna Božja zapovijed koja nam govori da Boga ljubimo svim srcem, dušom, pameću i snagom. Ta nas zapovijed u stvari poziva da tijekom dana pronađemo vrijeme u kojem ćemo čitavo svoje biće, svu svoju pozornost usmjeriti na Boga, na vrijeme u kojem će nam Bog biti prvi i najvažniji.

Na krštenju smo primili Duha Svetoga, kojeg upravo zbog tog ulaženja u Božju prisutnost najviše trebamo

Kad to činimo, tada ulazimo u prostor Duha, u kojem prebiva Bog, tada dolazimo k njemu. Bez njega ne možemo ništa učiniti, a da bismo s njime činili, moramo doći k njemu, tj. moramo mu se približiti u Duhu.

Na krštenju smo primili Duha Svetoga, kojeg upravo zbog tog ulaženja u Božju prisutnost najviše trebamo. On je taj koji nam daje sposobnost izlaženja iz svijeta i dolaženja u Kraljevstvo Božje kad god to poželimo. On je taj koji čini razliku između razmišljanja i razmatranja. On je taj koji nam omogućuje da se ponizimo pred Bogom. Dolazeći u Božju prisutnost, susrećemo čitavo Presveto Trojstvo.

Kako bi naše molitve imale ploda, trebamo u molitvi usmjeriti svu svoju pažnju na Boga!

Taj osobni prisni susret s Bogom osnovna je pretpostavka kršćanskog života. Ako svoje molitve, pobožnosti i liturgijski život vršimo samo u tijelu i svijetu, a da prije svakog tog čina nismo svu svoju pažnju usmjerili na onoga koga u tim činima susrećemo, naša će vjera biti suhoparna i bez iskustva istinskog duhovnog života, naše će molitve prečesto biti bez ploda i, što je najžalosnije, naše srce neće iskusiti obraćenje, tj. istinsku i trajnu promjenu.

Očenaš započinje izlaženjem iz svijeta, tj. usmjeravanjem sve naše pažnje na Oca

Dakle, molitva Očenaša započinje izlaženjem iz svijeta, tj. usmjeravanjem sve naše pažnje na Oca. To postižemo tako da razmatramo pojedini od nebrojenih izraza njegova očinstva; zatim nastavljamo razmatrati želju da svetost njegova imena bude u našem srcu, ali i u srcima ljudi koje mu u pojedinoj molitvi želimo donijeti…

Razmatranje Očenaša pokreće misao, maštu, osjećanje i želje. To je razmatranje nužno (bez njega se to neće dogoditi) da se produbi naše vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da slijedimo Krista (v. KKC br. 2708). Razmišljanje, maštanje, zamišljanje, osjećaji i probuđena ali i zatomljena volja sastavni su dio naše osobne prisne komunikacije s Bogom i neizostavni dio Očenaša kakva nas je naučio Isus.

Molitva krunice bez razmatranja jednaka je čovjeku bez duše! (pape Pavao VI. i Ivan Pavao II.)

Mnoštvo je novozavjetnih rečenica koje nas pozivaju da izađemo iz svijeta i dođemo k njemu. Među njima se izdvaja ona uvijek silno aktualna: „O vi svi koji ste umorni i opterećeni dođite k meni i ja ću vas odmoriti!” Dakle, nemojmo samo izgovarati molitvene formule, a da prije ne izađemo iz svijeta i dođemo k njemu.

A Crkva nas potiče da naučimo razmatrati još od malih nogu (v. KKC 2688). Šteta što se na vjeronauku ući mnogo toga bez čega možemo, a izostavila se je poduka (teorijska i praktična) o molitvi razmatranja. Nisu li dvojica naših velikih papa (Pavao VI. i Ivan Pavao II.) u svojim enciklikama ustvrdili da je i molitva krunice bez razmatranja jednaka čovjeku bez duše?!

Naravno, da je to molitva koju itekako možemo i trebamo moliti i bez razmatranja jer je ona i molitva razuma, a ne samo molitva srca.

Onima pak koji žele barem nešto naučiti o razmatranju preporučamo knjigu Krunica.

Autor: Eldad Medad; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 5
  •  
  •  
  •  
Na vrh