Foto: Shutterstock
Svjedoči Ljiljana
Večeras, 19. studenog, bila sam na molitvenom susretu u organizaciji Kristofora u Osijeku. Poslušala sam predivan govor Josipa Lončara. Kršćanka sam, katolkinja, ali tek sam večeras shvatila što je Božji blagoslov. Gosp. Lončar je rekao da trebamo svjedočiti o svojim životnim iskustvima u vjeri, tj. otkopati svoje talente, i tako pomoći drugima da vjeruju.
Kroz glavu mi je odmah prošao moj život, moje muke, moje psovke, moj san i najdraži dio: molitva… I odlučila sam o tome posvjedočiti.
Kratko nakon udaje prestala sam ići u crkvu. Uvijek sam za to imala neko opravdanje…
Primila sam sve sakramente kao dijete. Vjenčala sam se u crkvi. Ubrzo nakon vjenčanja na svijet je došao sin, pa kći. Oboje smo ih krstili brzo nakon rođenja. Međutim, kratko nakon udaje prestala sam ići u crkvu. Uvijek sam za to imala neko opravdanje. S vremenom sam i kod kuće prestala moliti… Nakon sedam godina braka muž i ja smo se, 1996., rastali. Unatoč svemu tome redovito sam sina i kćer slala u crkvu, na prvu pričest…
Nakon razvoda djeca i ja živjeli smo svakako a najviše u neimaštini. Godine 2000. upoznala sam sadašnjeg muža. Nekako u to vrijeme razboljela mi se je majka a kad sam, 2002. g., rodila kćer, moja je majka preminula.
Nakon nekoliko godina braka, moj je drugi muž počeo prigovarati mojoj djeci. Počeo je pokazivati neku mržnju prema njima, iako tako nije bilo na početku, dok nije na svijet došla naša zajednička kći. Moja su djeca odrasla; kći se udala samo da bi se maknula od mržnje, pakosti i zloće. Sin je pronašao posao, davao je za troškove života, ali mu je muž stalno nešto zabranjivao i određivao: kad će se kupati, kamo će ići, kad će gledati TV, kad će upaliti svjetlo… Ja sam bila kao luda; počela sam sve više psovati, više nisam vjerovala… Sin to više nije mogao trpjeti; odlučio je pronaći svoj mir i odselio se. Srce mi je pucalo… U to vrijeme razboljela se je moja sestra…
Jedne večeri zamolila sam Boga za pomoć
Jedne večeri, to je bilo prije pet godina, legla sam na počinak i zamolila Boga za pomoć. Te noći sanjala sam čovjeka s dugom kosom koji mi pruža ruku i podiže me iz neke provalije i kaže: „Moli ovo i bit će ti bolje: ʽNeka presveto Srce Isusa Krista bude u cijelom svijetu ljubljeno, hvaljeno i slavljeno, sada i u sve vijeke vjekova. Amen.ʼ”
Nakon nekoliko dana otišla sam u crkvu, i na klupi sam pronašla tu istu molitvu. Otada ju molim svaku večer, i ne mogu zaspati dok se ne pomolim.
Otada sam počela redovito moliti, vjera mi je ojačala, strpljenje… Razmatram Božju Riječ. U moju se je dušu vratio mir, u kući je opet zavladala sloga, i doživjeli smo financijski napredak.
Otkad idem na susrete…
Otkad sam prije dvije godine krenula na molitvene susrete Kristofora, prestala su me boljeti koljena, više me ne boli kuk… (Prije sam pila razne tablete protiv bolova, ali pomoći nije bilo…)
Hvala Kristoforima a Isusu Kristu slava i hvala.
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
