Foto: Priscilla Du Preez CA, Unsplash
Moji dani, za moje ljude
Imam te neke dane,
Kad peku me i tuđe rane…
Kad nebo se smrači,
A nemir sve je jači…
Imam i neke svoje tuge,
Kišne dane bez traga duge…
Imam i trenutke posve prazne,
Imam brige i sumnje razne…
Imam i boli, od suza tiše,
Kad čini se da ne mogu više…
A opet, kako god da bude,
Imam te neke, svoje ljude…
Komadić vječnosti, samo za mene,
Pred kojim nestaju prostor i vrijeme…
Imam snagu, kao niotkuda,
Imam radost prepoznati čuda!
Imam mogućnost za novi početak,
Imam sreću što ne znam svršetak…
Imam nove ideje, sretne misli
Pred kojima bježe dani pokisli…
Imam nešto što mi baš nitko
Oduzeti ne može:
Voljeti beskrajno, jer voljena sam,
Na tome Ti hvala, dobri Bože!
❤️
Slavica Cvitanušić
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
