Svjedočanstva

ISKUSTVO MOLITVE

Moja molitvena ura Kad Mu dođemo onakvi kakvi jesmo, bez skrivanja i straha, On nam se daje i čini u nama sve novo. Lijepo svjedočanstvo molitve!

Moja molitvena ura

Foto: Shutterstock


 

Samu sebe ubrajam u „uobičajenu grupaciju ljudi“. Pod tim mislim da u životu imam veće ili manje trenutke sreće i tuge, radosti i problema. Borbe s drugima, ali i sa samom sobom. Imam svoju narav i karakter, i u tome živim. Mislim da nisam puno drugačija od ostalih ljudi.

Sjećam se kako me je prvi put bilo malo strah da se ne osramotim, „jer tamo se sigurno puno moli“

U jednom razdoblju života tražila sam se u vjeri i tako sam se igrom slučaja priključila Školi molitve. Sjećam se kako me je prvi put bilo malo strah da se ne osramotim, „jer tamo se sigurno puno moli“, razmišljala sam. No nije bilo tako. Razmatrali su se ulomci iz Biblije i bilo je vrlo zanimljivo. Sastav grupe bio je raznolik. Vrlo brzo ‘iskristaliziralo’ mi se je tko mi je simpatičan, a tko nije. Čak sam osjećala i blagu dozu ljubomore dok sam slušala druga izlaganja.

U tom vremenu u osami skidamo svoje „napirlitane haljine“, dolazimo pred Njega…

Jednog četvrtka (dan kad se sastajemo) voditelj nam je rekao da bi bilo dobro da krenemo u cjelonoćnu molitvu tako da svatko moli jedan sat – da molimo jedni za druge, članove, i za naše obitelji.

Malo smo paničarili hoćemo li to dobro odraditi, ali krenuli smo. S vremenom nam je ta subota postala svima dragocjena. U tom vremenu u osami skidamo svoje „napirlitane haljine“, dolazimo pred Njega, pitamo i osluškujemo odgovore te predajemo jedni druge u molitvi. Neobično (?), otada u našim susretima nema ljubomore, antipatije ili uspoređivanja. Pojavilo se prihvaćanje i nova radost.

Teško je opisati molitveni sat…

Moj molitveni sat

Imam osobu u svom životu s kojom se „borim“ i na tome stalno padam, tako da sam o toj, meni bolnoj situaciji odlučila razgovarati s Gospodinom. Ovi retci su dio jedne moje ure koju sam zapisivala i koju sada dijelim s vama.

Rekao si neka volimo drugog kao sama sebe…

On i ja nećemo sjesti za stol i pregovarati. Reci mi, Gospodine, jesam li Te dostojna moliti za sebe i za druge ako ne praštam?

Rekao si neka volimo drugog kao sama sebe. Koliko vrsta ljubavi ima? Zar ja sebe ne volim kada se ovako ponašam ili sam licemjerna? Što je u stvari ljubav prema samom sebi, Gospodine?

Relacija na kojoj funkcioniramo međusobno je ljubav

Nikad ne prepuštaj brigu drugome za ono što si sam dragovoljno preuzeo na sebe. Obvezao si se da ćeš to činiti s ljubavlju. I nije tuđa krivica. Tvoja je. Zato svoju obvezu ljubomorno čuvaj. (Iznenada sam se sjetila davno zaboravljenog događaja kada sam sestri dala svoje zebice da se brine o njima. Uginule su od gladi. Dok sam se ja brinula za njih, bile su sretne i imale mlade. Krivila sam sestru i omalovažavala je. Tek sam sad shvatila da je krivnja bila moja.)

Relacija na kojoj funkcioniramo međusobno je ljubav. To je radost i zahvalnost za dragovoljno preuzetu obvezu. To je ispunjenje. To je ljubav. To je ono što je Isus htio za nas.

Najlakše je svoj grijeh i propust pripisati drugom… Osjećamo se slobodni, ali ostaje rana u nama jer smo krivi, i u drugima, jer misle da su krivi ili da su pogriješili. a rana stvara određenu emociju koja stvara novi osjećaj, novi grijeh.

Zamjeranje rađa krivnju, ljutnju – sram, a vrijeđanje povrijeđenost i tako unedogled. Međutim, zbog tih i takvih emocija ’emitirat’ ćemo ih drugima koji nemaju veze s tim događajima.

Grijeh i nepraštanje imaju ogromnu težinu koju sami ne možemo nositi

Budući da smo bića odnosa, sve se u životu umnožava. Osloboditi se ovog događanja možemo jedino praštanjem. Samo opraštanjem oslobađamo se nekih tereta i oni kreću prema zaboravu. Međutim, na tim opraštanjima smo slabi. To je težak teret i moguće je pustiti ga jedino uz Božju pomoć i predanje.

Grijeh i nepraštanje imaju ogromnu težinu koju sami ne možemo nositi. Bez Božje pomoći satrt će nas i unakaziti. A pozvani smo na apsolutnu ljubav.

…u čemu je problem u ovom odnosu koji me muči?

I dok su ove riječi tekle glatko po papiru, morala sam si postaviti pitanje u čemu je problem u ovom odnosu koji me muči. Reagiram li ja tako jer u sebi nosim stvari kojih nisam svjesna, ili je to problem one druge strane, i zašto uopće treba biti zamjeranja? …

Otvorila su mi se nova vrata i počinjem usvajati nove spoznaje.

Hvala Ti, Gospodine.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh