Moj osobni stav prema životu temelji se na vjeri da je Bog za mene pripremio nešto dobro Sve me te situacije mogu slomiti, ako im dopustim. Pitanje je koliko ću tim okolnostima dopustiti da utječu na mene, i u kojoj mjeri? Naravno da je normalno da životni događaji utječu na mene.

Foto: Pixabay

Pozitivan stav prema životu često podrazumijeva promjenu gledišta. U međuvremenu sam se uvjerio u ovo: to što su stvari jučer bile takve, ne znači da će takve ostati i danas. Ne znam što donosi sutra. Sve se može promijeniti. Može umrijeti netko od moje obitelji, mogu dobiti otkaz, izgubiti novac, prijatelja, razboljeti se.

Sve me te situacije mogu slomiti, ako im dopustim. Pitanje je koliko ću tim okolnostima dopustiti da utječu na mene, i u kojoj mjeri? Naravno da je normalno da životni događaji utječu na mene. Neki su povoljni, neki nepovoljni, ali mogu svjesno odlučiti kako ću reagirati na određenu situaciju. Sve ovisi o mom stavu. U takvim situacijama pokušavam usmjeriti pogled na dobro, na ono što imam i što se iz toga dâ napraviti.

Vjera da je Bog za mene pripremio nešto dobro

Pravi stav je poput hvatanja prave frekvencije na radiju. Kada krči i šumi, moram namjestiti prijem i okretati tipku. Tako, u prenesenom značenju, moram okretati tipku svojih stavova, sve dok ne pronađem onaj pravi. Moj osobni stav prema životu temelji se na vjeri da je Bog za mene pripremio nešto dobro. I ta vjera hrani moju nadu.

Imam željeznu volju, znam se boriti…

U svojim ranim dvadesetima poslao sam zamolbu u jedno osiguravajuće društvo. U natječaju su tražili agenta za stručno usavršavanje. Intervju je prošao glatko: dok su pred vratima čekala još dvojica kandidata, sjedio sam nasuprot dvojice šefova koji su me upitali kako mogu doprinijeti njihovoj tvrtki osim samim jedinicama u svojoj svjedodžbi. Odlučno sam odgovorio: „Imam željeznu volju, znam se boriti, dobro se ophoditi s ljudima, pričati, a to je upravo ono što je potrebno za ovaj posao i to sigurno znam bolje od one dvojice vani. Zato sam pravi čovjek za vas.“

Obojica su se zavalila u fotelje, jedan je prekrižio ruke na prsima i upitao me: „Tako, dakle? A u kojim ste se Vi to situacijama dokazali? Za što ste se morali izboriti?“

Ispričao sam im o svojoj bolesti i iscjeljenju. Nakon što sam završio, ušutjeli su. To ih je uvjerilo. Samo dva sata poslije dobio sam posao. Preskočio sam prvu zapreku!

Iz knjige „Iz ove se kože može“ autorâ Alexandera Eggera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.