Foto: Shutterstock
Najslabija slabost u Božjim je očima najmoćniji način približavanja k njemu
Mnogi ljudi traže Boga u miru i zadovoljstvu životom, bezbrižni, sretnih sudbina. Zbog toga bježe od onoga što je teško, što ih uznemiruje, što budi strah koji ledi krv u žilama. Nema ničega lažnijega. Upravo su slomovi, strah, zbunjenost i neuspjeh ono što dovodi najbliže Isusovim stopama. Možda su upravo te četiri, reklo bi se, kobne sile paradoksne s ta četiri „njegovatelja“ koji su podigli paraliziranog čovjeka iznad krova i stavili ga ravno pred noge Mesije? Isus je skriven u riječima Biblije, kao što je bio skriven u toj kući, ispred koje je okupljeno mnoštvo samo osluškivalo. Slušajući biblijske tekstove, stojiš ispred kuće, ne vidiš OSOBU – ona djeluje nepristupačno poput pola nepristupačnosti na Antarktici. Bog djeluje nedostižno, a istina je da se mi, ne vjerujući u njegovu ljubav, zatvaramo kao da se nalazimo na smrznutoj točki postojanja. Treba „otkriti krov“: otkriti ne samo smisao, nego otkriti put do Isusa – u svakom čitanju Biblije, u svakoj molitvi, a posebno onda kad se trebamo približiti njegovim stopama, kad nas tuđe ruke više ne mogu nositi i posljednjim snagama nas polažu pred njega. Za razumijevanje Biblije i ozdravljenje njezinim riječima nije toliko potrebna inteligencija koliko bespomoćnost paralizirane osobe. Najslabija slabost u Božjim je očima najmoćniji način približavanja k njemu.
Eto kako Krist rješava probleme – traži mogućnosti da bi pokazao milosrđe!
Uzeti nije imao vjere i to se moglo vidjeti golim okom – možda je čak njegova paraliza bila rezultat neimanja povjerenja u Boga, neimanja vjere u njega, neimanja vjere u smisao života, neimanja vjere u sebe… Mislim da je to uputa za razumijevanje uzroka paralize.
Isus nije vidio vjeru u paraliziranome, samo u njegova četiri prijatelja. U tom čovjeku nije bilo više ničega na čemu bi Oko Milosrđa moglo predahnuti. Poznajemo ljude na čijim se licima vidi beznađe, cinizam, sumnja, tuga, samouvjeravanje da ništa nema smisla, pa čak i gnjev. Imaju fizionomiju lica poput zamrznute mumije i pogled pokriven ledenim mrazom. Njihov život je paraliziran: ništa im se ne da, sve im djeluje besmisleno, sve im je nepodnošljiv teret, stalno se žale… Drugi teško nose takva čovjeka, ali mogu se pronaći oni koji će ga s vjerom nositi!
Vidjevši njihovu vjeru, Isus je ozdravio uzetoga. U njemu nije mogao vidjeti vjeru i zato ju je tražio u onima koji su ga nosili. Eto kako Krist rješava probleme – traži mogućnosti da bi pokazao milosrđe!
Iz knjige „Dubine milosrđa“ Augustyna Pelanowskog, koja izlazi uskoro!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
