Foto: Shutterstock
Draga Ann Landers,
imam 17 godina a već sam gadno zabrljala. Ted i ja smo bili u vezi šest mjeseci kad smo počeli raditi ono na što nismo imali pravo. Ostala sam u drugom stanju.
Oboje smo napustili školu i vjenčali se. Moji su mislili da bi bilo najbolje da se odselimo iz grada, pa smo to i napravili.
Mrzim svoj život i ono što sam napravila Tedu. Beba cijelo vrijeme plače i ide mu na živce. Puno pije, no ne mogu ga kriviti za to. Živimo u nekoj rupi, i nemamo novaca ni za dadilju, ni za kino, niti za pristojnu odjeću. Ted mi nikada nije ništa spočitnuo, ali sigurna sam da me mrzi zato što sam ga uvalila u ovo. Bojim se da mrzi i bebu. Nikada ju ne uzme u naručje niti obraća pažnju na nju.
„Kad bi ovo barem bio samo ružan san”
Ima dana kada mislim da je sve ovo ružan san i da ću se probuditi kod kuće, u svom krevetu, da ću se odjenuti i krenuti u školu s prijateljima koje sam toliko voljela. Ali predobro znam da su ti dani prošli i zbog toga se osjećam strašno.
Ne pišem Vam da bih tražila savjet. Za to je prekasno. Pišem samo u nadi da ćete objaviti ovo pismo kako bi bilo na korist drugim tinejdžerima koji misle da sve znaju. Tako sam i ja razmišljala.
Ulomak iz knjige za tinejdžere o ljubavi, zaljubljivanju i seksu.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.