Foto: Shutterstock
Prije nekoliko mjeseci imao sam čast vjenčati svoju nećakinju Brynu. Cijeli je život bila krasna djevojčica, puna radosti i veselja – željna služiti i pomagati drugima. Njezin muž Nelson također je krasna osoba te je hrabro odlučio postati katolik prije vjenčanja. Zato mi je bila velika radost zajedno s cijelom našom obitelji slaviti združenje toga predivnog para.
Ali u svojoj propovijedi na vjenčanju istaknuo sam da je to nešto više od puka veselja i sreće zbog tih mladih ljudi, jer, kako sam objasnio, to može postići svaka svjetovna, romantična ljubav. Okupili smo se u crkvi zato što cijenimo Brynu i Nelsona više od zaljubljena para, što oni očigledno jesu. Ali mi ih vidimo i kao sveti znak, nagovještaj, sakrament Kristove ljubavi i Crkve. Naglasio sam da u katoličkoj teologiji par izmjenjuje bračne zavjete na svojem vjenčanju ne da bi primili sakrament, već su oni sami sakrament. Svi okupljeni u crkvi tog dana vjerovali su da vjenčanje Bryne i Nelsona nije samo posljedica puke slučajnosti, nego da je to ishod djelovanja Božje providnosti. Bog je htio da oni nađu svoje spasenje u međusobnu zajedništvu, drugim riječima, da oni kao par provedu u djelo tu njegovu spasenjsku volju.
Da bih to dodatno pojasnio, predložio sam da ponovo pročitamo priču o svadbi u Kani.
Zemaljska i nebeska svadbena gozba
Komentatori često ističu da prvo čudo koje je Isus učinio u Ivanovu evanđelju nije uskrsnuće od mrtvih ili izlječenje slijepca ili smirivanje oluje. Prvo čudo je pretvaranje vode u vino, da bi se spasio ugled skromnih mladenaca. To pokazuje Isusovu brigu za male stvari. No koliko je god to istina, takvo čitanje lako previdi veliku istinu, koja je možda još i važnija.
Kada autori Starog zavjeta žele izraziti vjernu, životvornu i stalnu Božju ljubav za svijet, oni se prirodno okreću slici vjenčanja. Način na koji se mladenci predaju jedno drugomu – u potpunosti, strasno, prokreativno i zauvijek – vrhunska je metafora Božje nazočnosti u njegovu narodu. Tako je prorok Izaija u nevjerojatno smjeloj izjavi rekao narodu Izraela: „Vaš stvoritelj (Bog) želi se vjenčati vama.“ Svaka religija ili religijska filozofija govori o poslušnosti Bogu, čašćenju Boga, tražnju Boga – ali jedinstveno je za biblijsku religiju da Bog traži nas, čak i da nas želi oženiti i dati svoj život za nas bez zadrške. Izaija nastavlja da, kada Mesija dođe, on će biti mladoženja na velikoj svadbi, na kojoj će biti „mesa u izobilju i vina poizbor“. Uistinu, bit će opojna pića u takvu obilju da će „gore poteći vinom“.
Vratimo se na pripovijest o svadbi u Kani s dubljim razumijevanjem. U prvom stoljeću na židovskim su vjenčanjima mladoženje morali providjeti vino. To objašnjava zašto je nakon kupanja vode pretvorene u vino ravnatelj stola došao mladoženji i rekao mu začuđeno: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve dosada“, misleći da se je mladoženja pobrinuo za to vino. Pretvaranjem vode u vino Isus je djelovao kao stvarni mladoženja, ispunjavajući proroštvo proroka Izaije da će Jahve doći i oženiti svoj narod. Priskrbljujući 180 galona vina (što je velika količina, o kojoj izvještava evanđelist Ivan), aludirao je na Izaijin govor da će gore poteći vinom. Zato je i sv. Pavao govorio o Kristovoj ljubavi za svoje tijelo, koje je Crkva. Stvarni mladoženje i mladenke simbolično evociraju nebeskog Mladoženju i njegovu mladenku (Crkvu).
Zaključio sam propovijed podsjećajući sve nazočne da je Isus svoje čudo davno učinio, pretvarajući vodu u vino, ali da i danas misa dostiže svoj klimaks u trenutku kada isti Gospodin čini još i veće čudo – pretvarajući kruh u svoje Tijelo i vino u svoju krv. Tako je svadba predstavljena sakramentom u svakoj misi, kada Krist proviđa ne obično vino, već svoju vlastitu Krv za piće. Bryna i Nelson dva su divna, zaljubljena mlada bića i to je samo po sebi dovoljno za radovanje. Ali oni su također živi simboli Mladoženjine ushićene ljubavi prema njegovoj zaručnici Crkvi. I na tomu trebamo biti neizmjerno zahvalni.
Autor: mons. Robert Barron, biskup (Word on Fire)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
