IV. vazmeni tjedan, srijeda, 24. 4. 2024., sv. Fidel Sigmarigenski, prezbiter i mučenik
ČITANJA:
Dj 12,24 – 13,5a; Ps 67,2-3.5-6.8; Iv 12,44-50
IMENDANI
Fidel, Fides, Vjeran, Vjera, Vjerko, Marija, Kleofa, Saloma, Salomeja, Deodat
Prvo čitanje
Dj 12, 24 – 13, 5a
Odlučite mi Barnabu i Savla.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Riječ je Božja rasla i širila se. Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.
Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 67, 2-3.5-6.8
Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Evanđelje
Iv 12, 44-50
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.«
Kao voditelj Škole molitve primijetio sam da većina polaznika u Školu krene s ovom mišlju, stavom: „Da mi se je nekako dokopati čistilišta…“ To je njihov vrhunac vjere. A onda, kako dolaze u Školu, na njima se može primijetiti da sve više shvaćaju, da se mijenjaju i da više ne žele da im limit bude čistilište. Tako sad shvaćaju da je život vječni upoznati Oca i onoga koga je On poslao, Isusa Krista, sina njegova (usp. Iv 17,3). Shvaćaju da su potpuno krivo gledali na vječni život, i njihova očekivanja nisu bila u skladu s Riječi Božjom.
Riječ ovdje kaže da je njegova zapovijed vječni život, a mi tako malo znamo, čeznemo za vječnim životom. Tko upoznaje Boga, to jest onoga koji vlada tom zemljom koja se zove raj, taj želi biti tamo, želi biti u takvom kraljevstvu; kakav je kralj, takvi su i stanovnici kraljevstva – slični kralju. Želja za vječnosti je to veća što više upoznajemo Kralja.
Molitva
Gospodine, zbog čega da čeznem za vječnosti ako u njoj nisi ti? Moja vječnost si ti, moja je vječnost moja želja da budem s tobom. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
