ČITANJA:
1 Mak 6, 1-13; Ps 9, 2-4.6.16.19; Lk 20, 27-40
XXXIII. tjedan kroz godinu, subota, 25. 11. 2023., ili: sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica; Svagdan
IMENDANI
Katarina, Katja, Kata, Katica; Mojsije; Beatrice
Prvo čitanje
1Mak 6, 1-13
Zbog zala koja sam počinio u Jeruzalemu od velike tuge umirem.
Čitanje Prve knjige o Makabejcima
U one dane: Kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio, jer su građani doznali za njegovu nakanu. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg, te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, i svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, a tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.
Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju, i srce mi je klonulo od jada. Zato rekoh u svom srcu: U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo, i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 9, 2-4. 6. 16. 19
Pripjev: Radostan kličem zbog spasenja tvoga, Gospodine.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše,
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu,
a siromah neće pasti u zaborav zauvijek,
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Evanđelje
Lk 20, 27-40
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„A nije on Bog mrtvih, nego živih.”
Kad se Božje odluke i Božja djela ne uklapaju u naš razumski dio shvaćanja Boga, mi ljudi često te odluke i djela – negiramo. Tako, na primjer kad netko konstatira da se u Međugorju Gospa ukazuje već trideset pet godina, često na to čujemo negativni komentar poput: „Ma nije moguće da se već toliko ukazuje”. Zašto nije moguće? Možda zato što se ta Božja odluka ne uklapa u naše shvaćanje? Koliko bi se po našem mišljenju trebala ukazivati? Koliko bi joj Bog trebao dati vremena da vjerujemo? Koliko mi uopće poznajemo Božje planove sa svijetom i čovječanstvom i vidimo li svijet iz Božje perspektive pa da znamo koliko bi to trebalo biti. Nisu ni saduceji shvaćali i prihvaćali uskrsnuće pa im je Isus jasno pokazao da su u zabludi i da uskrsnuće postoji ma koliko ga oni negirali i ma koliko oni kombinacija izmišljali sa ženidbom bratove žene koja bi ostala bez poroda. Zato je On Bog živih ljudi koji su otvoreni za njegova djelovanja, a ne onih koji ga ne shvaćaju i ne slijede zato što se nije uklopio u njihovu sliku o Bogu.
Molitva
Gospodine Isuse, ljudi tvoga vremena te često nisu prepoznali, mada si svojim djelima pokazao da si Sin Boga živoga! Gospodine, oprosti mi svaki trenutak kad sam te svojim ograničenim razumom pokušao negirati i ograničiti. Tvoja riječ kaže da samo Duh Sveti poznaje tajne Božje. Zato te molim da te slijedim i poznajem u Duhu Svetom. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr. Čita ih Lejdi Oreb a komentare i molitve piše Nediljko Jelčić.
lm; Book.hr
Foto: Aaron Burden, Unsplash
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
📖 Posjetite naš novi web-shop; pronađite knjigu za sebe: figulus.hr
