ČITANJA
od dana: Rim 11,1-2a.11-12.25-29; Ps 94,12-13a.14-15.17-18; Lk 14,1.7-11
XXX. tjedan kroz godinu, subota, 4. 11. 2023., sv. Karlo Boromejski, biskup, spomendan
IMENDANI
Karlo, Karolina, Dragutin, Drago, Dragica
Prvo čitanje
Rim 11, 1-2a.11-12.25-29
Ako je odbačenje Židova izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? (r. 15)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje.
Pitam dakle: Jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano:
Doći će sa Siona Otkupitelj,
odvratit će bezbožnost od Jakova.
I to će biti moj Savez s njima,
kad uklonim grijehe njihove.
U pogledu evanđelja, oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 94, 12-13a.14-15.17-18
Pripjev: Neće Gospodin odbaciti naroda svojega.
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš Zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana.
Neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti,
i za njom će ići svi čestiti srcem.
Da mi Gospodin ne pomaže,
brzo bih sišao u Tišinu.
Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, Gospodine, podupire.
Evanđelje
Lk 14, 1.7-11
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer — svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
Živjeti u istini o samom sebi izvor je blagoslova za cijelo društvo i Crkvu. Ova prispodoba sa svadbe, o kojoj Isus govori, može nam poslužiti da dublje razmislimo o sebi i svojim postupcima, o svojoj želji za priznanjem u društvu i Crkvi, o želji da kroz društveni položaj i crkvenu službu samome sebi damo veću važnost od one koju zaista posjedujemo. Sv. Pavao u prvom čitanju kaže da su Božji pozivi i darovi neopozivi. On nikad ne povlači prirodne talente i darove koje nam je dao, makar se mi njima služili za zlo. Mnoge stvari u društvu i Crkvi ne funkcioniraju zato što se na određenim mjestima nalaze krivi ljudi. Koliko samo zajednica, udruga, klubova, tvrtki ne napreduje zato što voditelji nemaju poziv od Boga niti prirodni autoritet i znanje za vodstvo? Došli su na to mjesto iz raznih razloga, motiva, želja. Ako zajednici kojoj pripadamo, bilo crkvenoj, bilo civilnoj, želimo dobro, tada trebamo biti u istini o sebi i svojim sposobnostima. Kad gledamo biblijske likove koje je Bog pozivao, vidimo da se većina njih nije smatrala prikladnima za ulogu na koju ih je Bog pozivao. Ako se pozivamo sami, i motivi su nam: priznanje, pohvale, čast, vlast, ugled, može li to biti dobro za Crkvu i društvo? Može li to biti blagoslovljeno? Zar to nije zlo koji šteti široj zajednici?
Molitva
Gospodine Isuse, molim te, daj da mi koji se priznajemo tvojima, živimo u istini i da naši motivi ne budu vlast, čast, ugled, želja za pokazivanjem, već da nas vodi tvoja Riječ: „Smatrajte jedni druge većima od sebe”. Molimo te da sa svojim darovima i talentima budemo blagoslov u onom području i poslanju na koje si nas pozvao. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr. Čita ih Lejdi Oreb a komentare i molitve piše Nediljko Jelčić.
ap; Book.hr
Foto: Aaron Burden, Unsplash
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
📖 Posjetite naš novi web-shop; pronađite knjigu za sebe: figulus.hr
