ČITANJA
Rim 8,18-25; Ps 126,1-6; Lk 13,18-21
XXX. tjedan kroz godinu, utorak, 31. 10. 2023., svagdan
IMENDANI
Wolfgang, Vukmir, Kristofor, Alfonz
Prvo čitanje
Rim 8, 18-25
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Smatram: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti — ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu — ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 126, 1-6
Pripjev: Velika vam djela učini Gospodin!
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Velika nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Evanđelje
Lk 13, 18-21
Zrno uzraste i razvi se u stablo.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Braćo! Smatram: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.«
Na ovome svijetu ljudi trpe zbog različitih stvari kako bi dobili plaću, nagradu, postigli neki cilj, jer što god na ovome svijetu radimo, za to trebamo i trpjeti kako bi to na kraju donijelo plod. No, kršćani koji žive za Boga živoga, koji su mu se predali, koji mu služe, koji ga ljube, često protiv sebe imaju skup ljudi koji ih mrze, progone, podmeću im; kršćani imaju protiv sebe grijeh, đavla itd. Kad bismo mi prošli što je prošao sveti Pavao, kad bismo mi prolazili kroz toliku patnju, možda ju ne bismo smatrali za ništa kao što je to smatrao on. Ali Pavao nije gledao na patnju koja je bez smisla, koja neće proći, koja ga ne tjera prema vječnosti. Pavao je gledao što ga čeka u vječnosti kad sve prođe, kakvu će slavu dobiti zbog toga što je malo pretrpio jer je Božji, jer pripada Bogu. Može li se išta postići, a da se ne trpi? Ne vjerujem u to. Koliko su ljudi ovoga svijeta spremni trpjeti za prolazna dobra, za prolazne nagrade, a pogledajmo sebe, kršćane koji vjerujemo u vječnu slavu: vidi li se na nama što očekujemo?
Molitva
Gospodine Isuse, hvala ti što u tebi sve ima smisao, cilj, put… Hvala ti što nam je tvoj život uzor. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
📖 Posjetite naš novi web-shop; pronađite knjigu za sebe: figulus.hr
