Foto: Shutterstock
Donosimo mišljenje čitateljice o štrajku. Što vi mislite? (Osobito bi dobro bilo čuti što kažu učitelji i nastavnici.)
O etičnosti štrajka iz perspektive nas roditelja, a u odnosu prema našoj djeci, nije se puno govorilo, a kamoli pisalo. Mislim da je to svojevrsni znak vremena u kojem živimo.
Smatram da bi nas kršćane u svemu onome o čemu razmišljamo ili u svemu onome što činimo prije svega trebao određivati naš kršćanski identitet.
„Našoj djeci je više od 30 dana oduzeto njihovo osnovno ustavom zajamčeno pravo na obrazovanje, što je smatram moralno potpuno neprihvatljivim“
Majka sam petero djece: jednog studenta, jedne srednjoškolke, dva osnovnoškolca i jedne djevojčice predškolskog uzrasta.
Profesori na Fakultetu u Zagrebu štrajkali su tako da su radili, a na povezu oko ruke imali su natpis: U štrajku. Ta vrsta štrajka kod njih trajala je jedan dan. Moje drugo dijete pohađa klasičnu katoličku gimnaziju. Nijedan profesor u toj školi nije štrajkao. Bogu hvala. Treće dijete pohađa osmi razred, a četvrto je ove godine krenulo u prvi razred osnovne škole. On je ove godine pun poleta i nade krenuo u osvajanje novog, njemu potpuno nepoznatog teritorija koji se zove Znanje, radostan u nadi da će i on opravdati povjerenje i svojih roditelja i svoje braće i pokazati se potpuno doraslim zadaći koju od njega traži dob u kojoj se zatekao.
„Čini mi se da je upravo ovaj štrajk otvorio vrata nekim novim vidovima obrazovanja…“
Posegnula sam za Katekizmom Katoličke Crkve. Kakav je stav Crkve prema štrajku? Pod brojem 2435 piše: „Štrajk je moralno opravdan kad se pokaže kao neizbježivo ili barem nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je praćen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni općem dobru.“
Našoj djeci je više od 30 dana oduzeto njihovo osnovno ustavom zajamčeno pravo na obrazovanje, što je smatram moralno potpuno neprihvatljivim. Vijeće HBK za katolički odgoj i obrazovanje po istom se pitanju oglasilo na ovaj način: ‘U sadašnjem štrajku ima elemenata koji stavljaju u pitanje njegov etički legitimitet’.
Stav Vlade ne začuđuje. Oni su u ovoj priči samo raspoređivači državnog novca-pravedni ili nepravedni, tko će ga znati. Ipak, da bi bilo koji sustav mogao funkcionirati, potrebno je prema onima koji vladaju imati to neko minimalno povjerenje. Ali učitelji? Pitam se koliko je njima zapravo stalo do dobrobiti naše djece. Koliko oni uopće u donošenju svojih odluka uzimaju u obzir osobu djeteta. Skrbe li oni nad intelektualnim i karakternim rastom naše djece poput pravih majki?
Između prave i lažne majke kralj Salamon odlučio je dijete dati onoj koja je htjela da njeno dijete živi makar bi ga se ona u tom slučaju u potpunosti morala odreći (1Kr 3,16-28), jer je istinska majka upravo ona koja dobro svog djeteta stavlja iznad svoga osobnog dobra.
Čini mi se da je upravo ovaj štrajk otvorio vrata nekim novim vidovima obrazovanja kojima će ipak na prvom mjestu morati stajati duhovni i intelektualni integritet djeteta.
Renata Špehar-Vojvodić
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
