Foto: Roman Mikhailiuk, Shutterstock

Jedan se planinar želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sâm.

Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i spustila se večer. Međutim, planinar umjesto da pripremi logor za noć, nastavi se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka je sve bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu težu koja ga je strašno vukla dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenutci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku… Držalo ga je samo uže. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: „Bože, pomozi mi!”

Iznenada se s neba začuo dubok glas: „Što želiš da učinim?”

„Spasi me, Bože!”

„Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?”

„Naravno da vjerujem!”

„Onda prereži uže kojim si vezan…”

Nastupio je trenutak tišine. Čovjek se odlučio držati užeta svom snagom.

*

Spasilačka je ekipa ispričala kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao… Samo tri metra iznad zemlje…

*

A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom.

Za Book.hr priredila M. V. odabrala A. P.