Foto: Shutterstck
Prije desetak godina držao sam petodnevnu duhovnu obnovu u jednom marijanskom svetištu pored Budimpešte, a tema je bila „Očitovanja Duha Svetoga kroz snove, vizije i proroštva‟. Posljednji dan seminara jedna gospođa dala je sljedeće svjedočanstvo:
Promatrajući taj prizor vidjela sam ruku koja je uzela ptičicu na dlan. Na dlanu se ptičica počela polako oporavljati i ubrzo sam vidjela da je ozdravila. Počela je i ona pjevati. Ruka se rastvorila i pokazala ptičici neka odleti, no ona to nije htjela učiniti…
Već otprilike trideset godina živim sama. Muž mi je umro nekoliko godina poslije vjenčanja. Patim od dubokog osjećaja usamljenosti, čestih depresija i bolova gotovo u cijelom tijelu. Iako sam vjernica, rijetki su trenuci kad zaista osjećam radost. Na seminar sam došla jer sam na jedan natprirodan način osjetila da trebam doći. Prva tri dana ništa se nije dogodilo, iako je svaki dan završavao molitvom za ozdravljenje, unutarnje iscjeljenje i oslobođenje. Treći dan je bila tema koja je govorila kako snovi, kad su potaknuti Duhom Svetim, mogu pripraviti ili otvoriti naše srce za primanje milosti. Tu noć sanjala sam jedan prekrasan san kojemu nisam mogla otkriti značenje. U snu sam vidjela stablo na čijoj je grani bilo mnogo malih ptičica koje su radosno pjevale. Samo jedna od njih je šutjela i vidjelo se da je bolesna. Promatrajući taj prizor vidjela sam ruku koja je uzela ptičicu na dlan. Na dlanu se ptičica počela polako oporavljati i ubrzo sam vidjela da je ozdravila. Počela je i ona pjevati. Ruka se rastvorila i pokazala ptičici neka odleti, no ona to nije htjela učiniti. Ptičici je na toj ruci bilo toliko dobro da se nije htjela odvojiti od nje. Ipak, nakon nekog vremena, podigla se i odletjela natrag na granu, gdje se pridružila ostalim pticama koje su pjevale.
Čitav dan taj mi je san bio u mislima. Navečer je opet bila molitva. Za vrijeme molitve više puta sam se osjećala prozvanom. Kad je voditelj molitve po daru spoznaje spomenuo jedan od mojih problema, ja bih samo osjetila kako me nešto napušta. Kad je spomenuo da netko prima mir i radost, ja sam osjećala kako neka nevjerojatno lijepa prisutnost ispunja čitavo moje biće. Nakon molitve znala sam da sam u Božjoj ruci i da sam ja ta ptičica koju sam prethodne noći sanjala. Htjela sam zauvijek ostati u toj ruci. Što je to duže trajalo, ja sam se sve više ispunjavala nekakvom, meni nepoznatom, snagom za život. U jednom sam trenutku osjetila da sam potpuno zdrava i da mogu otići s te ruke bez straha. Dan nakon toga ja sam potpuno druga osoba – slobodna i zdrava. Nikad neću moći dovoljno zahvaliti Duhu Svetomu na ovome što mi je sinoć učinio.
Kad je počela patiti od usamljenosti i osjećaja odbačenosti, te raznih psihičkih i fizičkih problema, nikako nije mogla ozdraviti, ni po svojim molitvama ni po molitvama mnogih drugih. Promjena srca, ali i…
Ta je gospođa na početku braka izgubila voljenog muža. Toliko ga je voljela da se nikad poslije nije udavala. Živjela je za svoju kćer. U srcu je prihvatila od drugih ljudi sugeriranu joj „istinu‟ da je njezin muž umro po Božjoj volji, iako nikad nije shvatila zašto. Kad je počela patiti od usamljenosti i osjećaja odbačenosti, te raznih psihičkih i fizičkih problema, nikako nije mogla ozdraviti, ni po svojim molitvama ni po molitvama mnogih drugih. Promjena srca, ali i cijelog života došla je prosvjetljenjem razuma po snu, a s prosvjetljenjem razuma došlo je i ozdravljenje. Za ovu gospođu vrijedi ono što Psalam 127, 2 kaže:
Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.
Iz knjige „Sila odozgor“ autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Novo, izmijenjeno izdanje uskoro će biti u prodaji!
Izdavača: Figulus Media
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
