Foto: Priscilla Du Preez 🇨🇦, Shutterstock
Milijun malih trenutaka
Koliko li je samo u meni trenutaka stalo dok sam koracala ovamo i onamo
A koliko mahanja izbliza, izdaleka ili stisnutih ruku u pozdrav na dolascima i odlascima
Ili onih kad srce poskoči od radosti i tužnih od kojih jeca
Koliko zagrljaja vidljivih i još više onih koje drugi nisu vidjeli i poljubaca
I blagoslova koji su dobili krila
umjesto mene su letjeli preko planina, rijeka
Koliko tek osmijeha izmamili su anđeli čuvari u čekanju i donijeli radost nekog malog trenutka u duši
Bezbroj ih je trebalo negdje doći
trenutaka malih i odluka, do onih većih
I svi su dio mene kao i riječi
bila sam ili nisam bila, a ponekad samo sjena onoga što sam trebala ili nisam trebala biti
Ponestajalo mi tla pod nogama al’ ne i hrabrosti penjati se s dna ka vrhu, ispočetka svaki put nakon pada
Koliko u svijetu na usnama smijeha sam vidjela, a iza oka laži dok sam za Istinom teturala
Isplatila se poniženja zbog kojih vidjeh Istinu o sebi i
slabosti se svojih nagledala
htjela biti drugačija, a ostala ista
Jaki samo u slabome dolazi, saznala i
sve što sam znala, trebala proživjeti
zbog spokoja
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
