ČITANJA:
Izl 24,3-8; Ps 116,12-13.15.16bc-18; Heb 9,11-15; Mk 14,12-16.22-26
VIII. tjedan kroz godinu, četvrtak, 30. 5. 2024.
PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO, svetkovina
NAPOMENA:
▪ Tijelovo i Dan državnosti: u Republici Hrvatskoj državni blagdan – neradni dan.
IMENDANI:
Ferdinand, Ivana Arška, Feliks
Prvo čitanje
Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane:
Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 116, 12-13.15.16bc-18
Pripjev: Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje
Heb 9, 11-15
Krv Kristova očistit će savjest našu.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje.
Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje
Mk 14,12-16.22-26
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on će, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.«
I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.”
Crkva nas uči da je euharistija izvor i vrhunac sveg kršćanskog života, ali nekako se čini da je u praksi dosta drugačije. Nedavno sam razgovarao s grupom žena i muškaraca katolika životne dobi od oko pedeset godina, koji redovito idu na euharistiju i primaju pričest. Kad sam im posvjedočio da je za mene pričest najveći čin koji na zemlji napraviti mogu i da sam doslovno stotinama puta iskusio da je ondje živi Bog, oni nisu mogli doći k sebi od čuđenja. Danas je neki trend raspravljati o tome kako primati pričest: na ruku, na usta ili klečeći. Ali Sveto pismo kaže da samo trebamo razabirati koga primamo. Ako ne razabiremo, onda ni ne znamo koga primamo. Jedna molitva koju svećenik moli u sebi (neki ju mole i na glas) glasi: „Gospodine, neka nam blagovanje tvoga tijela i krvi ne bude na sud i osudu, nego, po tvojoj dobroti, duši i tijelu zaštita i lijek”. Ako razabiremo koga smo primili, zašto onda molimo još neke molitve za zaštitu? Jer tu kaže da je to za lijek. Zašto ne očekujemo iscjeljenje ako kaže da je pričest i lijek? Ako ne razabiremo da je to živa osoba Isusa Krista, onaj isti Isus kojeg su evanđelja opisala onakva kakav je, možemo mi pronalaziti još mogućnosti primanja Njega u pričesti uz klečanje, na ruku, ili u usta, no to nam ništa neće koristiti.
Molitva
Gospodine, nikad ti neću moći dovoljno zahvaliti što si s nama u euharistiji i što te možemo primati, što možemo živjeti od tvoga života, što možemo biti sigurni da si tu s nama i da ćeš biti sve do konca svijeta. Hvala ti, hvala ti, hvala ti, Gospodine Isuse!!! Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić;
Za Book.hr priredila A. P.
Foto: shine.graphics, Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
