Foto: Shutterstock

Kada stvarima pristupamo iz osobnoga kuta te jednostavno pokažemo Boga na djelu u svojim životima, tada…

U Otkrivenju 12,11 Ivan piše: Ali oni ga (tužitelja) pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva. Ovdje se riječ „svjedočanstvo” odnosi na istinite priče prvih kršćana o vjeri, kojima su svjedočili silu Božju u svojim životima – pričajući drugima o životnim situacijama u kojima se ta sila očitovala na najrazličitije načine. Slično tome, i dan-danas je korištenje svjedočanstava vrlo korisno u evangelizaciji. Osobno je svjedočanstvo, jednostavno, prikaz onoga što nam se dogodilo na osobnome putu u vjeri. Budući da se radi o vlastitome iskustvu, o njemu se ne može raspravljati, već je ljudima očigledno prepušteno da u njega povjeruju ili ne. Kada stvarima pristupamo iz osobnoga kuta te jednostavno pokažemo Boga na djelu u svojim životima, tada poruku prenosimo na način koji ne izaziva sučeljavanje mišljenja i zbog toga se ljudi manje osjećaju forsiranima a i koncentriraniji su.

Nakon što smo pozdravili ljude i otpjevali nekoliko lijepih pjesama, Ron, član našega tima, počeo je kazivati svoju priču. Pričao je o vremenu kada je bio glavni direktor velike tvrtke…

Prije nekoliko godina, moja je zajednica držala misije u prilično bogatoj župi u Midlandsu. Jedne smo večeri održali „večer evanđelja” koja nije bila namijenjena samo župljanima, već i njihovim prijateljima, rođacima i ljudima s toga područja. Nakon što smo pozdravili ljude i otpjevali nekoliko lijepih pjesama, Ron, član našega tima, počeo je kazivati svoju priču. Pričao je o vremenu kada je bio glavni direktor velike tvrtke te o tome kako je taj položaj utjecao na njegov životni stil. U jednome je trenutku posjedovao ne samo jahtu, nego i vlastiti mali avion, sve dok jednoga dana, potpuno neočekivano, nije u tvrtki postao suvišan i ostao bez svega. Razumljivo, to je na njega utjecalo razarajuće, te je dovelo do rasula u njegovu obiteljskom životu. Na kraju je pao veoma nisko, pokušavajući se zaposliti kao trgovački putnik u nekoj maloj tvrtki.

„Bože, ako te ima, pokaži mi se!”

Jedne večeri, prije intervjua za posao, našao se u trošnome pansionu u Boltonu, u Lancashireu. Sjedeći u prilično otrcanome dnevnom boravku pansiona, osjećao se kao da se nalazi na rubu ponora. U svome je srcu, u očaju i ljutnji, zavapio: „Bože, ako te ima, pokaži mi se!” U tome su mu trenutku oči pale na poznatu reprodukciju slikara Holmana Hunta, koja prikazuje Krista, Svjetlost svijeta. Stojeći na vratima i zureći u sliku Isusa na zidu, u misli su mu polako dolazile riječi koje je naučio na nedjeljnome vjeronauku u crkvi u Škotskoj: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20).

Odjednom je shvatio da se kvaka nalazi na unutrašnjoj strani vrata i da je sve što treba učiniti otvoriti vrata i reći: „Gospodine, uđi u moj slomljeni život… Kajem se što pokušavam činiti stvari u svojoj snazi, molim Te da Ti preuzmeš brigu”.

Nakon njegova svjedočenja o onome što mu je Bog nakon te molitve učinio, nije trebalo držati propovijed o „tražite najprije kraljevstvo Božje” jer ljudi nisu bili samo duboko dirnuti slušajući o vjernosti Božjoj, već su se osjećali izazvani u vlastitim životima. Mogli su vrlo jasno vidjeti koliko je kratkovidno kada preveliki naglasak stavimo na materijalne stvari koje mogu tako brzo izblijedjeti.

Iz knjige „Proslijedi dalje“ autorice Michelle Moran. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, po sniženoj cijeni za 42 umjesto 60 kuna, možete nabaviti ovdje.

Michelle Moran bivša je predsjednica ICCRS-a (Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove iz Vatikana), te predsjednica Nacionalnog vijeća Katoličke karizmatske obnove u Engleskoj i Walesu. Godine 2007. papa Benedikt XVI. postavio ju je za članicu Papinskog vijeća za laike.

Michelle je, zajedno sa suprugom Peterom, jedna od osnivača Katoličke zajednice za evangelizaciju SION (1984.). Prije nego što se punovremeno posvetila zajednici SION, pet je godina predavala na sveučilištu. Godine 1988. magistrirala je pastoralnu teologiju na Cambridge Theological Federation s temom Vodstvo i služenje u katoličkim župama.