Foto: Shutterstock
Pietà (talijanska izvedenica iz latinskog pietas: sućut, sažaljenje) ili „oplakivanje Krista“, u kršćanskoj je ikonografiji prikaz Blažene Djevice Marije koja u krilu drži mrtvo Isusovo tijelo. Taj se motiv javlja u 12. stoljeću, a osobito je popularan u gotici i renesansi.
Prikazana scena nije opisana u Novom Zavjetu, no čini jednu od „Sedam Marijinih žalosti“, tragični pandan poznatog motiva „Sedam Marijinih radosti“. „Meditacije o Kristovom životu“, djelo nepoznate sestre franjevke iz kasnog 13. stoljeća, detaljno opisuje Isusovu muku i polaganje u grob, gdje je taj motiv osobito važan. Cilj toga motiva bio je izazivanje sućuti zbog Gospine žalosti i Isusove patnje, čime se željelo direktno povezati ljudske emocije boli i gubitka s ljubavlju prema Bogu.
Krajem 12. stoljeća umjetnici su, u želji da stvore djela koja će predstavljati novu sliku religioznosti za privatne molitve u domovima, u svoja djela unijeli više emocija. Najrašireniji oblik takvih prikaza bila je Pietà, koja se najprije javila u Njemačkoj i Francuskoj. Najuspješniji prikaz Piete nesumnjivo je onaj koji je stvorio Michelangelo. Imao je samo 24 godine kad je francuski kardinal Jean de Bilheres naručio taj kip za svoj nadgrobni spomenik.
Marija je prikazana kao mlada žena
Najzanimljiviji aspekt Piete izvanredna je povezanost koju je Michelangelo napravio između Djevice Marije i njezinog mrtvog Sina. Piramidalnog oblika, tijelo prekrasne Djevice je uvećano, kako bi u njeno krilo stao odrasli muškarac. Proporcije nisu simetrične ni prirodne. Nabori ističu izvrsnu virtuoznost Michelangela i njegovu vještinu oblikovanja mramora u umjetninu.
Ono što je jedinstveno kod ove skulpture prikaz je Djevice Marije. Nije prikazana kao starija majka, nego kao mlada i elegantna djevojka. Michelangelo je bio kritiziran zbog toga. Vjerovao u doktrinu Bezgrešnog začeća i Djevice nepokvarljive čistoće. Izjavio je: „Zar ne znate da časne žene ostaju daleko dulje mlade?“ Zanimljivo, Marija ne dodiruje izravno mrtvo tijelo svog sina. To označava svetost Njegove patnje i božanstvenost Njegovog oblika.
Uklesao je svoj potpis
Michelangelu su trebale dvije godine da dovrši kip. Bio je jako zadovoljan, a kip ga je podsjećao na njegovu majku koja je umrla kad je imao pet godina. Često je posjećivao kapelicu u kojoj je kip bio izložen. Jednom prilikom, čuo je kako se neke žene dive kipu i pripisuju ga njegovom suvremeniku Gobbu iz Milana. To ga je uzrujalo, nije mu bilo jasno zašto povezuju njegov rad s nekim drugim. Te se noći tajno uvukao u crkvu i urezao svoje ime na kip. Međutim, kasnije je žalio svoju brzopletu odluku koja je bila pokazatelj njegovog ponosa i zavjetovao se da nikada više neće ostaviti trag na bilo kojem drugom djelu.
Svjetski poznata Pieta pretrpjela je i znatnu štetu. U svibnju 1972. mentalno poremećeni geolog, Mađar po rođenju, ušao je u kapelicu i skulpturu udarao čekićem. Rezultat je bila Marija bez jedne ruke i bez komadića nosa.
Pažljivo restauriran, kip je danas smješten iza stakla i postavljen desno od ulaza u Baziliku sv. Petra.
Izvor: Aleteia
Prevela Vedrana Prka
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
