Foto: Kelly Sikkema, Unsplash
Memento mori
Najljepše je osluškivati život dok šušte jesenje kiše niz oluke, niz krošnju stare dunje dok žuti
I smokva dok uranja u san
u kapljicama kiše
Baršunastim oblacima
tišinama duše osluškivati
Sjećanja
Uz miris tamjana i ruže
uz svjetlost svijeće
Odmah iza vrata
osluškivati vas koje smo poznavali i tako često viđali svakoga dana dok ste se smijali i plakali s nama
Gledate li sada iz nevidljivog nebeskog grada gdje su svi, veliki, mali
što su pred nišan smrti stali
Gledate li iz nekog svoga kutka nas koji smo ostali iz nekog nepoznatog razloga još malo da vidimo do čega ili do koga nam je najviše stalo
ili pored tihog vrutka krijepite dušu i pjevate aleluja
Bole li vas još iste boli k’o i nas ili sad gledate jasno tko koga voli il’ ne voli
Memento mori
Oprosti nam duge naše
kako i mi opraštamo dužnicima svojim
Vjera liječi sve
sjećanje ne boli
prestaje boljeti
Oče naš koji jesi… izbavi nas od zla
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
