Foto: Shutterstock

Oni pak koji hodočaste u Međugorje (i onamo se najčešće i vrate) uglavnom su puni lijepih i svetih dojmova, spominju masovna obraćenja, posebnost ispovijedi i prekrasan večernji program. Sviđa im se ta jednostavnost, skromnost, gostoljubivost mjesta i ljudi, požrtvovnost franjevaca i sestara, međunarodno molitveno ozračje, bratstvo i ujedinjenost (da ne kažem jedinstvo) vjernika, koje ondje doživljavaš kao najbolje prijatelje.

U porukama se iščitava zabrinutost Majke, nježnost, blagost, ali i silan poziv na istinsko obraćenje, na post, praštanje, izmirenje, molitvu i pokoru. Gospa se ukazala ondje gdje će nastati pakao rata. Nešto slično kao u ruandskomu Kibehu. Uspon na Podbrdo i Križevac nezaboravni su doživljaji, koji jačaju vjeru, nadu, ljubav te ostaju u dugu sjećanju.

Toliko molitve, kao valjda nigdje drugdje na svijetu. »Kilometarske« kolone pred ispovjedaonicama; niti u Fátimi niti u Lourdesu nema ničega takva. Međugorje je i mjesto neopisivo dragih humanitarnih inicijativa, kuća za ovisnike, samohrane majke, djecu… A što tek s glasnim obraćenjima mnogih poznatih ljudi, od svukuda?

Švedski pastor u susretu s Gospom

Sjetimo se samo bivšega protestantskoga švedskog pastora Ulfa Ekmana, koji je bio »kao papa« stotinama crkvenim zajednicama diljem svijeta, a koji se, zahvaljujući susretu s Međugorjem, zajedno s cijelom obitelji obratio na katoličanstvo! Mnogi su ondje započeli svoj put k svećeništvu. Mnogi su dobili milost duševnoga i tjelesnog ozdravljenja i oslobođenja od zla. Ondje se jasno govori o postojanju Zloga, nema teolofilozopsihologije(sve je stvar psihe, pa i zlo je samo »u glavi«) i modernističkih blasfemija u liturgiji i općenito.

Međugorje ostaje zapečaćeno u srcima i donosi dobre plodove…

Ondje ljudi vjeruju u molitvu egzorcizma, a karizmatici rado navrate u te krajeve marijanske duhovnosti. Od kraljeva do potpuno neznatnih malih ljudi Međugorje ostaje zapečaćeno u srcima i donosi dobre plodove, spasonosne, kod onih koji se trude živjeti nebeske poruke. Ondje se osjećamo kao u nekoj »drugoj dimenziji«, nekako slobodni od muka i okova ovog svijeta.

…osjeća se jedan žar iskrene potrage za živim Bogom.

Ondje se događaju neopisivi susreti, rađaju se plemeniti planovi, djela, koja imaju osjetan utjecaj na cijeli svijet (čak su i neke redovničke zajednice ondje niknule) i osjeća se jedan žar iskrene potrage za živim Bogom. Svi to mogu doživjeti, i to ne samo emocionalno, nostalgičarski ili duševno. Svi, osim ako neki nisu ondje došli po »pozitivnu energiju« ili po fotografije Gospe u oblacima i slične ridikuloze.

Iz knjige „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autorâ p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.