Sva proljeća
su cvjetala u meni
ljepotom Tvoga dodira
I kada nisam znala kuda, ni kako
Za sva pitanja koja sam postavljala u šutnji i tišini sumornih dana koja su znala trajati vječnost
Kad me bol htjela natjerati da odustanem
Kad nisam znala smisao, ni razloge tolike muke
Kad ni otići ni ostati nije bilo lako
A sanjala sam bolje sutra i
koračala pustinjom, u kušnjama
Svoje snove sam snila onemoćalim krikom ljepote koja se gušila u odveć
tvrdim srcima, pogledima
u kojima takvi snovi ne borave
Nisam odustala, nisam posustala
Jer, Ti si me ljubio
Moja su proljeća cvjetala
novom nadom uvijek nanovo potkradanom lažima, oskudicom vidljivog
Al’ radost je bujala svakim udahom novoga koraka u nepoznato
I opet si me tamo čekao
Blagoslivljao cjelovom
I kad se davanje činilo kao gubljenje
Bilo je urastanje u život
preraslo u osmijeh i darivanje srcem
Iako mi je slutnja kazivala svakim korakom
Da braća ne vole sanjareAKO ZAŠUTIM
Neće popucati konci
Na zašivenim ranama
Ljudskim očekivanjima
Uskrsa bez Velikog Petka
Ne bi mogla
procuriti razočaranja
iz površnih obreda
Iz obzira tužnih lica
U trgovinskom centru
Molitve i posta
Ako zašutim pustit ću glas
Pjesmom o Ljubavi
Koja nadvisuje zidove umnih
Svečanih haljina i običaja
Ljubavi koja nosi Križ izvan zidina
Opet i opet ponovo svaki dan
U bolnicama, po ulicama,
Ispod ruševina gramzivosti
Stvarna, razgolićena
Nijema patnja čovjeka
Očita i bezglasna
Ona što je svaki čovjek imao
Ima
Imat će
Da shvati, razumije
Da svu slabost, bijedu, tugu, mrak
nakon svega
Ljubav,
Zvjezdanom nebu odnese
Ako zašutim
Bilo bi na pola puta
A nisam pozvana da stanem, stojim
Ili ostanem
Jer puno je puta pred nama
Ako ćemo zajedno
Svi smo jedno ili
Jesmo li
I bez kraja nema ni novog početka
Ni proljeća ne bi bilo
Ni Svjetla
Ni bez smrti Uskrsnuća
Foto: Anders Jildén; Unsplash
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
