Na cvjetnim poljanama moje Galileje
ili:
Križni put
Koliko sam samo puta mahala maslinovim granama s probuđenom nadom, kada si ulazio da nam budeš Spasitelj
Ni sama ne znam koliko sam puta,
nakon ure moga sna, pobjegla
Ni mačem naoružana, moj Rabbuni
I opet Ti znaš koliko puta bila u mnoštvu koje te pratilo na sud, skrivena u htijenju što dalje otići
od buke
I otišla sam
Nisam ja Tebe, Ti si mene gledao
I često mi suze bile suputnik
Ne znam za kim sam više, za Tobom il’ za sobom, plakala
Izdaleka je bolila okrutnost
I vraćala sam se, al’ Te nisam našla
Sakriše Te među korice
Stadoh i ja u red, u rukavicama
Umalo opranih ruka, u ravnodušnost
A Ti pade da me podigneš odmah u podnožju Golgote
Zbog Tvog Milosrdnog pogleda
Nemir me poveo uzbrdo
Do IV. PostajeMATER DOLOROSA
Kao u nesvjestici slamanja od Istine ugledala sam napokon skroviti križ
Kao eho urezala se u stijenje moje boli, Njena bol i podigla me ispod iznenadnog križa
I nemoć preobrazila u žilave pokušaje nošenja već ugraviranog znaka pripadanja na slabim plećima
Kao da su se otvorila vrata i
Duh je povukao nešto dna ka vrhu
svaki novi dan uzbrdo još strmijim Putem
gdje su padovi i ogoljavanje neminovni ali i susreti Šimuna, Veronika i još uvijek beskonačna umiranja sebi pod različitim križevima svakodnevice
na jesenjim kišnim stazama i skliskim noćima zimskim do
opet novog proljeća i novog Uskrsnuća
Sve je lakše s Mamom
I plakati, radovati se i koracati na sada otkupljujućem Putu i nadasve cvjetnim poljanama moje Galileje
Marina
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
