Marin Periš o nestalom prezimenjaku: Sklopimo ruke i Mateja potražimo ‘u hramu’ Marin Periš, popularni voditelj, diplomirani teolog te urednik u izdavačkoj kući Salesiana, na Facebooku je objavio status u kojem vjernike poziva na molitvu za svojeg prezimenjaka Mateja Periša, koji je prije šest dana nestao u Beogradu i za kojim se još traga. Njegov status prenosimo u cijelosti:

Foto: Nestali.hr

Mnogo mi se ljudi javilo ovih dana i pitaju me je li Matej netko moj… Matej mi nije ni brat ni rođak, barem ne bliži. Kažu da su svi Periši potekli iz Doca, odakle je rodom i njegov otac. Tako da vjerojatno jesmo neki (vrlo) daljnji rod iako su moji Periši iz Budimira kod Trilja.

I Josip i Marija imali su slično iskustvo

Mateja ne poznajem osobno, ali kao da ga poznajem. Suosjećam s njegovim roditeljima, i kad se sjetim jeze koju sam jednom ili dvaput osjetio kad sam svoju malu djecu na tren izgubio iz vida, mogu tek naslutiti kako je njegovim roditeljima koji već 5 dana ne znaju gdje im je sin… I Josip i Marija imali su slično iskustvo. Vjerujem da je i njih prolazila jeza… osjećaj nepodnošljive bespomoćnosti…

…nismo sasvim bespomoćni. Imamo pomoćnika na nebesima, Boga koji nas poziva da (Mu) vjerujemo i kad nema logike da mu vjerujemo

I mi se u ovom slučaju vjerojatno osjećamo bespomoćnima. Zašto? Jer uzdamo se u ljudske snage, a ljudi su ponekad bespomoćni. Ne upravljamo svime pa makar (u)mislili da imamo kontrolu nad svojim životom. Krhki smo. No nismo sasvim bespomoćni. Imamo pomoćnika na nebesima, Boga koji nas poziva da (Mu) vjerujemo i kad nema logike da mu vjerujemo, da se nadamo i kad, ljudski gledano, nade više nema.

Podignimo pogled nebeskomu Ocu, našem najsigurnijem GPSu, i zamolimo ga da se Matej pronađe. Zamolimo ga s vjerom, puni nade. A ako se na kraju dogodi ono na što ne želimo ni pomišljati, predajmo i to Ocu

Zato vas pozivam da sklopimo ruke i da Mateja potražimo ‘u hramu’. Podignimo pogled nebeskomu Ocu, našem najsigurnijem GPSu, i zamolimo ga da se Matej pronađe. Zamolimo ga s vjerom, puni nade. A ako se na kraju dogodi ono na što ne želimo ni pomišljati, predajmo i to Ocu koji je također doživio gubitak svoga Sina, i koji i te luđački bolne trenutke zna okrenuti u dobro… Znam, lakše je to napisati nego proživljavati, ali naša je sigurnost i naša „pomoć u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju”.
Roditelji, poljubite svoju djecu, provodite vrijeme s njima jer kratak je ovaj život, ova dolina suza kroz koju nam je proći. I budni budimo jer ne znamo ni dana ni časa…

Marijo, Pomoćnice kršćana, moli za nas!

Book.hr