Marin Miletić: Ako kažem da vjerujem u Isusa, onda i vjerujem Isusu Kako da ja maleno stvorenje, trenutno u prolazu ovoga života, dijelić sekunde zbijen naspram postojanja vremena mogu pojmiti što je dobro za mene?

Foto: Marin Miletić Facebook

Sve što postoji Ti si stvorio iz ničega svojom Riječi. Svemirska prostranstva, toliko velika da ih mi svojim umom ne možemo pojmiti. Zvijezde i planete sve si Ti to učinio jer Ti se htjede. I onda si izabrao jedan maleni komadić toga svemira u komadiću komadića najmanjeg dijela i opet u trenutku vremena stvorio malu Zemlju za stvorenje sebi slično – čovjeka.

On, Krist, s Tobom i Duhom Svetim JEDNO posvjedoči čovjeku tada – za sada i za uvijek – da je smisao života: ljubiti Boga, svim srcem svojim, umom i dušom i ljubiti bližnjega kao sebe sama

Gledao si kako rastemo i kako padamo. Kako od Tebe bježimo i Tebi se utječemo. Gledao si kako smo Te izdali i priklonili se ocu laži – sotoni, mrzitelju čovjeka. Sklapao si saveze sa sinovima ljudskim i čuvao naraštaj od propasti. Kada je došlo vrijeme ispunjenja dao si Sebe, Sina svoga Jedinorođenoga da dođe na ovaj svijet i jednom za svagda porazi đavla i sluge njegove. On, Krist, s Tobom i Duhom Svetim JEDNO posvjedoči čovjeku tada – za sada i za uvijek – da je smisao života: ljubiti Boga, svim srcem svojim, umom i dušom i ljubiti bližnjega kao sebe sama.

Trpio je za nas nevin potpuno, drvo sramote preobrazi u drvo slave, poraz u vječnu pobjedu. Ostavi nam Crkvu jadnu onoliko koliko smo sami jadni, grešnu onoliko koliko sami grešni, prljavu onoliko koliko se sami valjamo u blatu naših rana. A opet, isto tako, svetu kao što su sveti mučenici, divnu kao što su divni svi oni znani i neznani sveti koji su radije izgubili sve nego li zanijekali ljubav Božju. Hrabru i odvažnu onoliko koliko smo sami hrabri i odvažni.

Kako da ja maleno stvorenje, trenutno u prolazu ovoga života, dijelić sekunde zbijen naspram postojanja vremena mogu pojmiti što je dobro za mene?

I onda. Kako da ja maleno stvorenje, trenutno u prolazu ovoga života, dijelić sekunde zbijen naspram postojanja vremena mogu pojmiti što je dobro za mene? I kamo to Bog vodi moj život? Kako da ja stvorenje Stvoritelju izrazim sumnju u Njega koji je u svemu dobrome jer je On sam dobro u sebi. Biblija je jasna: Bog sve okreće na dobro s onima koji ga ljube. I zato ja idem tim putem. O sutra će se brinuti „sutra“. Ja samo znam da sam izabrao u svojoj slobodi ljubiti Stvoritelja svega svemira. A On tada trsku napuklu slomiti neće. Mi mu kao vjernici, u slobodi koja je Bogu jako važna, dajemo dopuštenje da bude bedem naš, štit naš, zaštita naša.
Ako kažem da vjerujem u Isusa, onda i vjerujem Isusu. U svakom satu, svakom danu i tjednu, mjesecu. I tada je baš sve drugo – manje bitno. Mi kršćani znamo kome idemo i zašto živimo.

Oluje? Proći će. Udarci? Nestat će. Poruge? Utihnut će. Zar ne vidiš? Prolazi sva slava ovoga svijeta. Bog jedini ostaje. I On je rekao: tko ustraje – spasit će se.

Marin Miletić; Book.hr