Foto: Shutterstock
Ljubav prema Mariji
Ono poprima službene oblike s Efeškim crkvenim saborom godine 431. Na Istoku se jače širilo te je u 8. st. u punom jeku. Na Zapadu doživljava svoj vrhunac u 12. st. Veliki marijanski pokret ostvaruje se u 17. st., kada se uvode marijanski blagdani i pišu tekstovi o njezinoj ulozi u djelu otkupljenja. Vrhunac Marijina čašćenja zbiva se u 19. st. Ono dolazi odozgo. Tada se sama Djevica Marija počela ukazivati; 1830. svetoj Katarini Laboure u Parizu, 1846. u Salettu i 1858. u Lurdu.
Marijina ukazanja još su više potakla rascvat ljubavi prema njoj. Stoga bi se 20. stoljeće moglo nazvati Marijanskim stoljećem. U njemu se rađaju pokreti, društva i institucije koje promiču Marijinu slavu i ulogu u našem kršćanskom životu.
Godine 1950. papa Pio XII. proglašava dogmu o Marijinu uznesenju na nebo. Iste godine otac Karlo Balić, hrvatski franjevac osniva Međunarodnu marijansku akademiju, organizira mariološke i marijanske kongrese s ciljem promicanja pobožnosti prema Mariji. Drugi vatikanski sabor dao je Mariji dostojno mjesto u svojim dokumentima, tako da ljubav i odanost prema Mariji neprestano žive i rastu.
Počeci kulta
U 7. st. Avari, nomadski narod mongolskog podrijetla, prodrli su na Balkan i za kratko vrijeme osvojili to područje. Tada, godine 626. grčko-bizantinski car Heraklije poziva Hrvate, koji su tada nastavali južni dio današnje Poljske, da potisnu Avare i nastane se u naše današnje krajeve. Kad su to Hrvati učinili, isti car moli Papu da pošalje Hrvatima kršćanske vjerovjesnike. I Papa šalje jednoga nadbiskupa, jednoga biskupa, te nekoliko svećenika i đakona. Za nadbiskupa u Splitu postavljen je Talijan, Ivan iz Ravene. On je imao velik zadatak: privesti Hrvate Kristovoj vjeri.
Tada se sama Djevica Marija počela ukazivati; 1830. svetoj Katarini Laboure u Parizu, 1846. u Salettu i 1858. u Lurdu. Marijina ukazanja još su više potakla…
Marijine crkve
Za katedralnu crkvu izabrao je Dioklecijanov mauzolej i posvetio ga Majci Božjoj. S tom Marijinom crkvom povezani su počeci pokrštavanja Hrvata. Pokrštavanje se nije činilo silom. Hrvati su bili slobodan narod i trebalo je vremena da oni, do tada pogani, spoznaju vrijednost kršćanske vjere i da svjesno i slobodno pristupe zdencu krštenja. Smatra se da su Hrvati u južnoj Hrvatskoj bili svi kršćani koncem 9. st., dok su oni u sjevernoj Hrvatskoj poprimili kršćansku vjeru stoljeće i pol kasnije.
U 9. i 10. st. Hrvati su podigli više crkava Djevici Mariji. Jedna od njih je bazilika Gospe od Otoka u Solinu, koju je u 19. st. otkrio hrvatski arheolog i svećenik don Frane Bulić. To je svetište dala podići hrvatska kraljica Jelena, koja je i sahranjena u toj crkvi godine 967. Povijesni nam dokumenti govore i o drugim, još ranijim Marijinim svetištima koje su Hrvati podigli, ali ona još nisu pronađena. Tako se zna da je u blizini današnje Podgorice (Crna Gora) nedaleko stare Duklje, u 9. stoljeću postojala Marijina crkva. U njoj je sahranjen hrvatski kralj Budimir. Tadašnje granice hrvatske vladavine protezale su se sve do današnje Albanije. Isto se tako zna da je na jugozapadnoj obali Skadarskoga jezera, u mjestu Krajini postojala Marijina crkva u kojoj je sahranjen hrvatski kralj Vladimir i otac mu Petrislav.
U 9. st. postojala je kraj Bara crkva sv. Marije. U Budvi je u 9. st. također bilo Marijino svetište, vjerojatno najstarije u Hrvata.
Daljnje osnivanje samostana, svetišta
U 11. st. podignut je benediktinski samostan sv. Marije u Zadru koji je kralj Krešimir obdario posebnim povlasticama. U istom stoljeću podignuto je Marijino svetište na Poljudu u Splitu, te benediktinski samostan i crkva sv. Marije u Osoru na otoku Cresu. Tada je podignuta i katedralna crkva u Zagrebu, posvećena Mariji.
Hrvati su imali čvrst razlog da ostanu vjerni Mariji; ona im je iskazivala pomoć pod teškim turskim jarmom
U 12. st. podignut je samostan u Rožatu kod Dubrovnika, opatija sv. Marije u Budvi, samostan sv. Marije na otočiću Košljunu, benediktinski samostan sv. Marije na otoku Mljetu, Gospino svetište u Čučerju kod Zagreba te Gospa od Stomorije u Kaštel Novom.
U 13. st. u Crkvi nastaju novi redovi koji promiču marijanski kult. Iz toga vremena potječe Marijino svetište na Trsatu koji podiže obitelj Frankopan. U to doba pavlini podižu proštenište Majke Božje u Remetama kod Zagreba. Istodobno nastaju prošteništa u Ivanić Kloštru u kojem se nalazi kameni kip Bl. Djevice star 700 godina. U to vrijeme nastaju prošteništa u Volavju kod Jastrebarskoga, Gori kod Petrinje, Kutjevu kod Požege, Bapskoj, Moroviću i Lipovcu u Srijemu, Biškupcu kod Varaždina, u Našicama, Samoboru (templari), današnja župna crkva sv. Marije u Zagrebu, pa samostani sv. Marije u Splitu, Hvaru i Ninu.
U 14. st. franjevci šire pobožnost prema Bezgrešnom začeću Marijinu. Podižu se nova Marijina svetišta: Stenjevec kod Zagreba, Lobor u Hrvatskome zagorju, Mala Gorica kod Petrinje, Tuhelj u Hrvatskome zagorju, Pag, Vrpolje kod Šibenika, Sv. Marija pod Okićem, Olovo u Bosni…
U 15. i 16. st. vladalo je teško vrijeme za Hrvate. Tada su ih ostavili svi, osim Boga i Marije. U teškim borbama protiv Turaka hrvatski narod tražio je utjehu i pomoć od Marije. Tada su svetišta u Remetama, Ivanić Gradu i Olovu bila prepuna hodočasnika. Tada se i nadalje podižu nova svetišta. U Hrvatskome zagorju niču svetišta u Lepoglavi i Vinagori, nastaju svetišta u Pazinu i na otočiću Visovcu kod Šibenika. Tada nastaje Gospa od Škrpjela kod Perasta i Gospa od Milosti pred Tivtom.
U 16. st. nastaju Marija Bistrica, Taborsko, Molve u Podravini, Bakar, Senj, Rab, Pag, Korčula, otok Čiovo. Narod je štovao Mariju, a Marija je pomagala narodu.
Odanost Hrvata prema Mariji je tolika, da mi kao narod time obogaćujemo čitavu Katoličku Crkvu
Godine 1617. vjernici u Korčuli našli su se u beznadnom stanju pred najezdom Turaka. Obratili su se Mariji i upravo na dan Velike Gospe potukli Turke i spasili svoj grad i okolicu.
U 17. st. cvala je marijanska pobožnost diljem Katoličke Crkve, u isto vrijeme kada je jačao protestantizam. Hrvati su imali čvrst razlog da ostanu vjerni Mariji; ona im je iskazivala pomoć pod teškim turskim jarmom.
Marijin svijet
Kod nas se tada diže teolog i mariolog svjetskoga značaja isusovac Lovro Grizogon, koji je napisao knjigu u tri sveska „Marijin svijet“. Veliki pastoralni promicatelj marijanskoga kulta bio je u to doba biskup Martin Borković. On je rođen u Domagovićima kod Jaske, stupio u pavlinski red u Remetama, a kasnije je bio zaređen za zagrebačkoga biskupa.
U 17. st. podižu se nova marijanska svetišta. Kao dar hrvatskoga plemstva sagrađena je Gospina crkva u Belcu u Hrvatskome zagorju koja je najljepši barokni spomenik u Hrvatskoj. Slijede svetišta Trški Vrh kod Krapine, Dol kod Pribića, Vukovina kod Velike Gorice, Križevci, Bušetina kod Virovitice, Vodice kod Šibenika.
U 18. st. vjera u Mariju raste. Zahvaljujući Marijinoj pomoći šačica hrvatskih vojnika 1715. svladava pod Sinjem, na dan Velike Gospe, golemu tursku vojsku. Tada se rodila tradicija Sinjske alke.
Godine 1716. na dan Gospe Snježne, 5. kolovoza, kršćanska vojska Eugena Savojskoga pobjeđuje silnu tursku vojsku kod Petrovaradina. Vojskovođa je sa sobom nosio sliku Gospe Snježne. Njoj u čast kasnije je sagrađena crkva u Tekijama kamo vjernici i danas hodočaste. U istom stoljeću nastala su Marijina svetišta u Sinju, Kamenita vrata u Zagrebu, Gospa od zdravlja u Splitu, svetište u Sotinu, Kutini, Osijeku, Zemunu, Imotskom, Subotici i Rogoznici kod Šibenika.
U 19. st. nastaje veliko marijansko gibanje u cijelome svijetu pa i kod nas. Gospine riječi iz La Saletta i Lurda našle su odjeka i u hrvatskim dušama. Lurdska pećina postala je sastavni dio mnogih naših crkava. Hrvati ne prestaju podizati svetišta Gospi. Tada nastaje svetište Ilača u Srijemu.
U 20. st. raste odanost Mariji. Velebna proštenja održavaju se na Mariji Bistrici, Trsatu, Tekijama, Sinju i Olovu. To je i najbolji znak da nas Marijina ljubav još uvijek grije. Odanost Hrvata prema Mariji je tolika, da mi kao narod time obogaćujemo čitavu Katoličku Crkvu. Od naših ljudi niču inicijative koje podižu marijanski kult u čitavome svijetu. Pri tome mislimo na franjevca Karla Balića i na međunarodne marijanske kongrese koje je on organizirao. Nama će ostati u trajnom sjećanju onaj koji je održan u Zagrebu i Mariji Bistrici godine 1971.
Hrvatski biskupi su godinu 1976. proglasili Marijanskom godinom. Tada smo proslavili tisuću godina postojanja prvoga Marijinoga svetišta u Solinu
Tisućgodišnji jubilej
Hrvatski biskupi su godinu 1976. proglasili Marijanskom godinom. Tada smo proslavili tisuću godina postojanja prvoga Marijinoga svetišta koji je u Solinu podigla pobožna hrvatska kraljica Jelena. Tisuću godina nije mala stvar! To je jubilej na koji mi Hrvati možemo s pravom biti ponosni. Tako značajne jubileje nemaju ni veliki europski narodi. Danas nema Marijanskoga hodočašća na kojem se ne pjeva „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“. Slične su pjesme naši pređi pjevali stoljećima.
Tadašnja proslava u Solinu bila je potvrda uzajamne tisućljetne ljubavi Marije prema Hrvatima i odanosti Hrvata prema Mariji. Na taj dan cijela Crkva u Hrvata stopila se u jednu želju, jednu molitvu: da nas Marijina ljubav uvijek prati, a naše povjerenje u nju da nikada ne smalakše.
Autor: Fra Gordan Propadalo, OFM; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
