Foto: Shutterstock

Govori Isus: „Riječ moje Majke trebala bi raspršiti svako misaono kolebanje, pa i kod onih koji su više sputani formulama.“

A ima ih mnogo! Oni hoće prosuđivati božanske stvari ljudskim metrom i zahtijevali bi da tako i Bog treba rasuđivati. Ali tako je međutim lijepo misliti da Bog prosuđuje na nadnaravni i neizmjerno bolji način od čovjeka. I bilo bi tako lijepo i korisno da se i vi prisilite misliti ne ljudski nego po duhu i da slijedite Boga. Nemojte ostati usidrenima tamo gdje se vaša misao usidrila. Jer i to je oholost, jer pretpostavlja savršenstvo ljudskog uma. Dok je savršena jedino Misao Božanska koja može, ako hoće i ako smatra to korisnim, učiniti, sići i postati Riječ u pameti i na usnicama jednog njezinog stvorenja koje svijet prezire, jer je u njegovim očima neznalica. Jadna, tupoglava, djetinjasta. Da bi zbunila oholost pameti, Mudrost se voli izliti baš u ove od svijeta odbačene, koji nemaju svoje vlastite nauke, pa ni kulture stečene naukom.

Ovim neznanima, ovim “ništicama”, objavljuje se Milost i čini ih svojim glasnicima

Nego su cijelim bićem jedino u ljubavi i čistoći, veliki u dobroj volji da služe Bogu, trudeći se da ga drugi upoznaju i ljube nakon što su zaslužili da ga oni sami spoznaju i ljube svim svojim snagama. Promatrajte, ljudi. U Fatimi, Lurdu, Gvadalupi. Caravaggiu, La Saictti, dakle, zbila su se istinita i sveta ukazanja. Vidioci, pozvani na viđenja, bili su neznatna stvorenja bilo po dobi, bilo po kulturi, bilo po staležu, među najponiznijima na zemlji. Ovim neznanima, ovim “ništicama”, objavljuje se Milost i čini ih svojim glasnicima. Što bi tada trebali činiti ljudi? Sagnuti se poput carinika i reći: “Gospodine, ja sam bio odviše grešnik da bih zaslužio upoznati te. Budi blagoslovljen radi svoje dobrote koja me tješi kroz ova stvorenja i daje mi nebesko sidro, vodiča, pouku, spasenje.“ Ne reći: “Ali ne! To su zablude! To su krivovjerja! Nije moguće!” Kako nije moguće? Da jedan slabi postane učen u znanju Božjem? A zašto nije moguće? Nisam li Ja uskrisivao mrtve, ozdravljao bezumne, liječio padavičare, otvarao usta nijemima, oči slijepima, sluh gluhima, razum slaboumnima; na isti način kako sam izgonio đavle, zapovijedao ribama da se bace u mreže, kruhu da su umnoži, vodi da postane vino, oluji da se smiri, moru da postane Čvrsto put poda ? Što je nemoguće Bogu?

Iz knjige „Evanđelje kako mi je objavljeno“ Marije Valtorta.

Izvor: valtortahr.wordpress.com