Foto: Pixabay
Na pisanje ovoga teksta potaknula me Marijina jednostavnost i poniznost. Tekst je nastao dok sam vršio pobožnost Duhu Svetom.
Tada, moleći se Duhu Svetom, odjednom sam osjetio veliku pobožnost prema Gospi Fatimskoj i prema krunici. Promatrao sam je i govorio: „I ja bih htio biti ponizan poput tebe“. Zavolio sam ju jednostavno, ali nisam pokazivao sklonost obožavanju. Jedino Boga smijemo obožavati, kako nam i nalaže Katekizam Katoličke Crkve.
Moram biti iskren, Marija mi je uvijek bila strana. Gledao sam ljude kako joj se mole, čitao poruke s ukazanja. Ali nisam osjećao nikakvu pobožnost prema njoj. Do trenutka kada sam se prepustio Duhu Svetom.
Gospa nas dobro poznaje, ona je mama, dobro su joj poznate naše radosti i naše poteškoće, naše nade i naša razočaranja. Kada osjetimo teret svojih slabosti, svojih grijeha, pogledajmo Mariju (…)
Ona je naša majka, ona je poput nas. Bog nas uči u Starom zavjetu, u jednoj od svojih deset zapovijedi: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji“. Ona je Isusova majka i naša, zato je trebamo poštovati. Također, Marija to govori u svojem „Veliča“: „Odsada će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“.
Uvijek mi je bilo pomalo čudno kada bih čuo: „Majko Božja, moli za nas“. Doista, prije je to mome uhu bilo zaista neprilično. Ali, kada taj zaziv pogledamo bolje, vidimo u njoj povezanost s Bogom: „Božja – Bog“. Dakle, ako mi našu majku zazivamo atributom „Majka Božja“, tada ispovijedamo da je njezin Sin Bog (na što nas također upućuje KKC).
Marija nam može biti primjer. Sjetimo se događaja kada je do nje došao arkanđeo Gabrijel. Nije bježala, nije rekla: „Makni se od mene“ (dok mi to kažemo i više puta u danu kada zapadnemo u zamke zla). Ona je samo spustila glavu i rekla: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38).
Ako želimo da nas Gospodin obdari mnogim milostima, trebamo mu samo reći: „Da, pred tobom stoji tvoj službenik / službenica – neka bude po tvojoj volji“.
Za kraj sam ostavio misao pape Franje: „Gospa nas dobro poznaje, ona je mama, dobro su joj poznate naše radosti i naše poteškoće, naše nade i naša razočaranja. Kada osjetimo teret svojih slabosti, svojih grijeha, pogledajmo Mariju (…)“.
Piše: Matija Tišljar
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
