Foto: Shutterstock
Govorila je s takvom gorljivošću. Vidjelo se da je zaljubljena u Isusa. Stoga sam pretpostavljao da je s njime imala prave susrete i da ga je vidjela s vremena na vrijeme ili da je doživljavala neke druge stvari o kojima čitamo u životopisima svetaca.
Detalji iz dnevnika i pisama duhovniku
Međutim, to nije bio slučaj. Danas raspolažemo pismima koja je pisala svom ispovjedniku i stranicama njezinih dnevnika koji su objavljeni nakon njezine smrti. Iz tih je zapisa vidljivo da je Majka Terezija godinama živjela u strašnom stanju „duhovne suhoće“ – u kušnjama, nesigurnostima i mraku. Ona se smijala, ali se iznutra osjećala mrtvom. Bila je to prava i strašna „tamna noć duše“, kako to nazivaju mistici. Iako mi je o Isusu govorila s takvom gorljivošću, njezino je srce bilo suho poput pustinje. Ali njezina je volja bila kao granitna stijena u želji da vjeruje u Isusa i da vjeruje u trpljenje kojim se pročišćuje ljubav.
Sestra koja ju je uvijek pratila na putovanjima prisjetila se nekih događaja koji mnogo govore o Majci Tereziji. „Majka Terezija uvijek je razmišljala o Isusu“, pričala mi je. „Koristila se svakom prigodom, kako god ona mala bila, da mu pokaže svoju ljubav, da mu kaže da ga voli. Stalno je ponavljala: ‘Sve za Isusa.’ Svako trpljenje, svaka prepreka, svako poniženje i svaki poraz za nju su bili prilika da Isusu kaže da ga ljubi. Nikada se nije žalila, gubila strpljenje ili bila obeshrabrena. Samo je ponavljala: ‘Sve za Isusa.’“
„…svakim tim slovom mogu Isusu reći da ga volim“
Neke su se njezine geste ponekad čak činile djetinjaste. No ljudima koji su zaljubljeni ništa nije djetinjasto, sve postaje prilika za iskazivanje ljubavi voljenome. Na primjer, primijetila sam da kada je tijekom obroka bilo posluženo voće, ona je uvijek uzimala naranču. Jednoga sam joj dana rekla da bi za nju možda bolja bila banana jer ima više hranjivih sastojaka i veću kalorijsku vrijednost. Rekla mi je da zna da je banana hranjivija, ali da se naranča može podijeliti na nekoliko kriškica i da joj to omogućuje bolje iskazivati ljubav Isusu. Jedući krišku po krišku svaki bi put rekla: „Isuse, volim te.“
U pismima koja je slala sestrama sve do 1982. godine potpisivala se kao „Majka“, a nakon toga pisma potpisuje sa „Majka Terezija, MC“ (kratica za Missionaries of Charity – Misionarke ljubavi). U to je vrijeme patila od teškog oblika artritisa od kojeg su je ruke veoma boljele, čak do te mjere da je bilo potrebno izraditi posebnu kemijsku olovku da bi je mogla držati. Pitali smo je zašto je promijenila potpis i zašto je sada odabrala dužu verziju kada joj je to bolnije napisati. Odgovorila je: „Riječ ‘Majka’ sastoji se od svega nekoliko slova i kada je napišem, malo trpim. Međutim, kada pišem ‘Majka Terezija, MC’, taj izraz zahtijeva pisanje više slova, što je za mene bolnije, ali sa svakim tim slovom mogu Isusu reći da ga volim.’“
‘Tamna noć duše’
Tek su nakon njezine smrti – kada je bilo obznanjeno da je godinama proživljavala „tamnu noć duše“ – takvi detalji poprimili novu važnost. Sve te male stvari koje je činila bile su način na koji je svakoga dana po desetke puta utvrđivala svoju vjeru u Boga kojeg više nije osjećala i ljubav prema Isusu koji se u njoj samoj činio beživotnim. Njezina ustrajna, uporna i čvrsta volja omogućavala joj je da hoda prema Bogu iako je oko nje bila mrkla tama razdiruće „noći duše“. Ovdje je riječ o mučeništvu koje svjedoči o veličini njezine ljubavi.
Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
