Foto: Kseniia Zagrebaeva, Shutterstock

Malo je reći hvala za one koji se usude voljeti te onakvim kakav si bio,
kakav jesi ili ćeš biti.
Koji ne postavljaju ograničenja za Ljubav i koji su uz tebe i kada odeš i kada ostaneš
koji ne gledaju kroz ružičaste naočale svijet oko sebe al’ zbog toga njihove oči ne gube sjaj i kad se mnogi povuku, oni ne odustaju,
oni te ne guše
puštaju te da dišeš, puste te da odeš i zagrle te kad se vratiš
ne pitaju gdje si bio kad zaplačeš ili patiš
Oni te ljube
Oni su hrabri ljubiti te
nasloniti glavu na tvoje srce pred svima i onda kada znaju da će te možda sutra razapeti.
Oni ostaju zauvijek tvoji i kada ti možda otkinu komadić srca da ga imaju uza se,
I od svog ti podare,
možda ih nikada nećeš razumjeti i sigurno ćeš se pitati čime si zaslužio njihovu ljubav
al’ ne brini
oni će te poučiti da se Ljubav ne zaslužuje
Oni su više od anđela
oni su oni,
koji su se odrekli krila da bi uz tebe padali i hodali,
koji vjeruju u tebe i tebi, jer su čuli kako u snu plačeš kad su svi drugi spavali.
Oni su za tebe sanjali.

Malo je reći hvala za one koji te vole i onda kad im daješ i onda kad im nemaš što dati.
Za one koji će te čekati ako treba i do sudnjeg dana, al’ neće odustati od tebe.
Malo je reći
al’ ipak hvala za one u kojima, kad ih pogledam,
Ugledam Riječ koja Tijelom postade
Milost ugledam
Bez koje nijedan čovjek ne može sam
Biti nježan, dobar i blag
Marina

Za Book.hr priredila A. P.