Foto: shine.graphics, Shutterstock
Donosimo vam malo drugačiju prispodobu o sijaču našeg glavnog urednika Josipa Lončara. Ovaj tekst napisao je za Glasnik Mira koji vam toplo preporučamo da uvrstite u svoj spisak duhovne literature kvalitetnih duhovni sadržaja. Ovaj tekst prvotno je objavljen u lipanjskom broju Glasnika Mira.
Koliko smo samo puta primili neku poruku evanđelja s veseljem, zatim čvrsto odlučili da ćemo je sačuvati i vršiti, a nakon samo nekoliko dana smo je u potpunosti zaboravili? Isus kaže:
Prispodoba o sijaču
Sijač sije Božju riječ, sije riječi evanđelja: sije savjete, upute, ohrabrenje, upozorenja – jednom riječju, sije ljubav. Sam je Bog čista i nesebična ljubav pa što drugo sijač može sijati nego čistu i nesebičnu ljubav? Kad čitamo prispodobu o sijaču i o njoj razmišljamo, gotovo uvijek se stavljamo u poziciju tla. Koliko smo samo puta primili neku poruku evanđelja s veseljem, zatim čvrsto odlučili da ćemo je sačuvati i vršiti, a nakon samo nekoliko dana smo je u potpunosti zaboravili? Isus kaže da dolazi đavao i da čupa riječ iz našeg srca kako ona ne bi izrasla u nešto što bi dalo višestruk rod. Ako nam se ne dogodi đavao, dogode nam se zemaljske brige i zemaljski užici ili pak čujemo previše takvih evanđeoskih poruka, izgubimo se u previše razmišljanja i na kraju ni iz čega ništa. Naravno da ima i onih koji uopće ne mogu ili ne žele čuti ili prihvatiti ponuđenu im riječ. Kako bilo da bilo, rijetko tko od nas može ustvrditi kako je nešto evanđeosko što smo pročitali ili čuli na propovijedima u našim životima rodilo višestrukim rodom.
Isus kaže da dolazi đavao i da čupa riječ iz našeg srca kako ona ne bi izrasla u nešto što bi dalo višestruk rod. Ako nam se ne dogodi đavao, dogode nam se zemaljske brige i zemaljski užici ili pak čujemo previše takvih evanđeoskih poruka, izgubimo se u previše razmišljanja i na kraju ni iz čega ništa
Poznajem jednog sijača
Znam čovjeka koji za sebe kaže da je u slobodno vrijeme nagovaratelj. Čovjek nagovara ljude. Iz njegova iskustva shvatio sam kako je on u stvari sijač iz Isusove prispodobe. Toliko sam puta razmišljao o toj prispodobi, no nikad mi nije bilo toliko jasno o čemu Isus priča kao kad sam počeo razmišljati o tom čovjeku. Taj je čovjek prije tridesetak i nešto godina odlučio nagovarati ljude. Želja za nagovaranjem rodila se nakon prvog posjeta Međugorju nakon kojeg je počeo otkrivati stvari koje ga čine posebno sretnim, koje mu donose duboku nutarnju radost i novi kvalitetniji smisao života. Što je više takvih stvari otkrivao, to je imao više talenata za trgovanje, tj. za nagovaranje. Ne nagovara on svaki dan, no zna mu se zalomiti i nekoliko puta tjedno. Nabrojit ću samo nešto od onoga što je kao sijač posijao.
Budući da je u Međugorju iskusio živog Boga, iako tamo nije ništa niti čuo niti vidio niti osjetio, počeo je ljude nagovarati da odlaze tamo i pokušaju doživjeti isto
Budući da je u Međugorju iskusio živog Boga, iako tamo nije ništa niti čuo niti vidio niti osjetio, počeo je ljude nagovarati da odlaze tamo i pokušaju doživjeti isto. To mu je nagovaranje toliko dobro krenulo da je odlučio napraviti film o Međugorju preko kojeg se broj nagovorenih višestruko umnožio. Nakon sad već skoro četrdeset godina, on još uvijek uspješno nagovara ljude da hodočaste u
Međugorje.
Kao dječak je za vrijeme Svete mise imao mistična iskustva, zavolio je misu, koja mu je nakon posjeta Međugorju zaista postala najvažnija stvar, najvažniji događaj njegova života. Počeo je nagovarati ljude da odlaze na misu. Vidio je da mu dobro ide, pa je napisao knjigu o svetoj misi preko koje se broj nagovorenih uvelike povećao. U Međugorju je zavolio molitvu krunice, pa je počeo nagovarati ljude da mole krunicu. Vidio je da mu dobro ide pa je odlučio napisati čak dvije knjige o toj molitvi. Samo Bog zna koliko je ljudi zavoljelo krunicu zato što ih je on, onako usput nagovorio.
Nedugo nakon iskustva Međugorja, zaljubio se u proučavanje i razmatranje Svetog pisma. Razmatranje Svetog pisma odvelo ga je do iskustva nutarnje molitve, prosidbene molitve, zastupničke molitve i drugih vrsta molitava. To ga je toliko oduševilo da je počeo nagovarati ljude da i oni to nauče. Budući da mu je dobro krenulo, odlučio je oformiti Školu molitve kako bi što više ljudi zavoljelo Sveto pismo i molitvu. Ta je škola toliko dobro krenula da je morao zaposliti još šest osoba kako bi, u punom radnom vremenu ljude učili molitvi.
Davanje ljubavi drugima najveći je dar koji mi sami možemo primiti
U jednom je trenutku, zahvaljujući Međugorskom plavom kontejneru (Marijini obroci) shvatio da u svijetu ogroman broj ljudi umire od gladi ili trpi strašne posljedice gladi. Počeo je s radošću, od srca, redovito davati prilog za gladne. To ga je davanje toliko ispunilo radošću da je odlučio nagovarati druge da to čine. Jednog je čak čovjeka nagovorio da osnuje tvrtku i da svu dobit daje gladnima, a ta dobit uopće nije mala. To nagovaranje mu pričinja najveću moguću radost.
Da skratim priču, na jednak je način nagovorio i još uvijek nagovara ljude da počnu moliti za duše u Čistilištu, za umiruće, za teške bolesnike, da daju za potrebe evangelizacije…
Što je najvažnije, on nagovara ljude da i oni postanu nagovaratelji. Neizmjerna mu je radost vidjeti one koje je on nagovorio kako uspješno nagovaraju druge. Neki čak i uspješnije od njega!
Osobno vjerujem da će mnogi neprimjetni i ponizni vjernici biti silno iznenađeni kad na vječnom sudu ugledaju svoju šumu i da će mnogi koji si ovdje među posljednjima u nebu biti među prvima
Onako usput
Čovjek o kojem pišem nagovara onako usput, kad ulovi priliku. Ni u kom slučaju nije nametljiv ili dosadan. Sije samo onda kad vidi da bi tlo moglo primiti sjeme. Nagovaranje nije njegova opsesija već onako, usputna radost. Davno je shvatio da je to nagovaranje često najbolji mogući dar koji može nekome dati. Rijetki ga odbiju, no to ne znači da se u određenom trenutku u budućnosti ipak ne će predomisliti i dar prihvatiti. Kažem dar jer davanje ljubavi drugima najveći je dar koji mi sami možemo primiti.
Čovjeka je Bog tako zamislio da je najsretniji kad vidi da je usrećio drugog. Nagovaranje ga ništa ne košta, ne predstavlja mu nikakav napor pa niti ne misli da bi mu trebao pridavati neku posebnu pažnju. Zapravo godinama nije uopće niti bio svjestan da radi nešto posebno. Sam se silno iznenadio kad mu je Duh Sveti nedavno u jednoj meditaciji pokazao koliko je drveća posadio u svojem životu onako usput. Od šoka nije mogao vjerovati.
Kako će biti uzbudljivo gledati kakve su plodove donijela drveća koja smo posadili za života onako usput
Nikad nije o tome razmišljao na taj način. Odjednom je shvatio da smo svaki put kad nagovorimo nekoga da čini nešto evanđeoski dobro, zasadili drvo (posijali smo riječ) koje će rađati višestrukim rodom. Kako će biti uzbudljivo gledati kakve su plodove donijela drveća koja smo posadili za života onako usput. Nevjerojatno uzbudljivo. Ne nagovara li nas prispodoba o sijaču da i sami postanemo sijači ili, malo drukčije rečeno, nagovaratelji? Osobno vjerujem da će mnogi neprimjetni i ponizni vjernici biti silno iznenađeni kad na vječnom sudu ugledaju svoju šumu i da će mnogi koji si ovdje među posljednjima u nebu biti među prvima.
Nagovarajmo!
Možda bismo svi mi trebali malo više pažnje obratiti na nagovaranje, tj. sijanje? Za to se ne trebamo odreći gotovo ničega. Možemo to činiti onako usput. Ili bismo se najprije mi trebali dati od nekoga nagovoriti, kako bismo onda i mi mogli dalje nagovarati?
Za početak pročitajmo ponovno prispodobu o sijaču.
Napisao: Josip Lončar
Glasnik mira možete pronaći na ovoj poveznici.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
