Majka Terezija: Napuštanje vlastite djece zločin je koji se događa i u bogatim i u siromašnim zemljama „Mala su djeca“, govorila je, „najljepši darovi koje Bog daje, ali ih ljudi u svojoj sebičnosti ne cijene uvijek. Ta su mala djeca često odbačena, napuštena ili čak budu ubijena. Uvijek sam se borila protiv takvih zločina. Sve činim kako bih upozorila na taj problem…“

Foto: Shutterstock

Često su objavljivane dramatične fotografije Majke Terezije kako po sirotinjskim četvrtima Calcutte obilazi siromahe, gubave, beskućnike i umiruće. Na tim fotografijama Majka Terezija djeluje tužno i zabrinuto, a njezino iscrpljeno lice išarano je borama. S druge strane, na fotografijama s djecom ona se čini poput druge osobe. Lice joj je mirno i opušteno, a oči joj sjaje. Vidi se da je u doticaju s njima puna ljubavi i majčinskih osjećaja.

Mala su djeca, govorila je, najljepši darovi koje Bog daje, ali ih ljudi u svojoj sebičnosti ne cijene uvijek

Međutim, kada u rukama drži novorođenče, Majka Terezija rijetko se smije. To je zato što su tu novorođenčad napustili roditelji ili su bolesna, a neki su od njih preživjeli pokolje zbog kojih su im još uvijek strašni prizori pred očima. Držeći ih na prsima ona želi da ta djeca osjete pravu ljubav kako bi im olakšala tugu i strahove, ali možda ni na trenutak ne zaboravljajući žalosne i nepravedne situacije u kojima su ova nevina djeca zatečena.

„Mala su djeca“, govorila je, „najljepši darovi koje Bog daje, ali ih ljudi u svojoj sebičnosti ne cijene uvijek. Ta su mala djeca često odbačena, napuštena ili čak budu ubijena. Uvijek sam se borila protiv takvih zločina. Sve činim kako bih upozorila na taj problem.

Nema veće tuge na svijetu od tuge zbog nedostatka ljubavi. Vidjela sam djecu koja se prepuštaju smrti jer ih nitko nije volio

Djeca su oduvijek bila važan dio mog života i rada. Kada sam 1948. krenula s ovom misijom, počela sam s petero napuštene djece. Živjeli su u barakama na rubu Calcutte, u najsiromašnijem dijelu grada. Ništa nisam imala, ali sam za njih iz smeća skupljala hranu. Bili smo zajedno. Voljela sam ih i oni su bili sretni. Nema veće tuge na svijetu od tuge zbog nedostatka ljubavi. Vidjela sam djecu koja se prepuštaju smrti jer ih nitko nije volio.“

Napuštanje vlastite djece jedna je od najneshvatljivijih situacija. Životinje vrlo rijetko napuštaju svoje potomke. Međutim, ljudi to čine. To je zločin koji se događa i u bogatim i u siromašnim zemljama. To se događalo u prošlosti kada su se ljudi smatrali manje civiliziranima, ali se događa i danas…

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Razgovori s Majkom Terezijom“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.