Foto: Pixabay
Prava osoba za mene. Kao kad pronađeš pravi komad odjeće, koji ti ‘sjedne’. Tako ti mogu ‘sjesti’ i ljudi u tvome životu, i biti ti baš onak’ – ‘na knap’
Znaš, ljudi ti moraju biti ʽna knapʼ. Ni premali, ni preveliki. Bez onog „nek’ mi malo ‘pušu’, bit će mi dobre dogodine, s vremenom”. Bez onog „nek’ me malo stišću i stežu, izdržat ću, naviknut ću se. Sve za ljepotu.” Nećeš. Nije stvar u ljepoti.
Dosadit će ti i zamijenit ćeš ih onim drugima. Onima koje će ti biti taman, na knap, kao iskrojeni za tebe. Kao kad obuješ štiklu i osjetiš neobjašnjivu udobnost. Kao kad navučeš hlače i toliko ti se svide da ih više ne želiš skinuti sa sebe. Jer ističu ono što želiš i voliš, a prikrivaju ono što ne voliš. Upravo kao i ti ljudi, tvoji ljudi, ‘ljudi na knapʼ. Oni će znati drugima prikazati tvoje dobre strane i kvalitete, a za sebe će čuvati tvoje mane i loše dane.
Ljudi na knap nemaju ni visinu ni težinu, nemaju ni pločice ni pivski, nemaju ni krive noge ni celulit, nemaju milijune na računu il’ prazne džepove, nemaju kovrčavu crnu kosu ili kratku plavu, nemaju boju očiju, nemaju ime ni razne titule ispred njega. Ljudi na knap imaju nešto više od toga. Nešto više od onog čime se danas površno vrednuje ljude. Oni imaju nas. Upravo zato što nam je kod njih odmah sjelo sve, a da prije toga nismo ʽizvagaliʼ svoje želje i kriterije, provjerili broj, materijal ili kroj. Legli su nam na prvu. Toliko jako da ih više nismo htjeli pustiti ili, ne daj bože, prepustiti nekim drugim ljudima da ih isprobavaju, mijenjaju ili drže na prašnjavoj vješalici, za svaki slučaj, kad im tu i tamo zatrebaju. Ne! Osjetili smo klik i znali smo da je to to. Naše.
I u dućanu jednostavno znaš kad konačno naiđeš na nešto što si godinama tražila, iako možda nisi bila ni svjesna da ti taj komad odjeće fali ili treba. Kad ugledaš, znaš. Odeš po košulju, kupiš duks. Odeš po mobitel, kupiš knjigu. Odeš po žutu torbicu, kupiš plave štikle. I vratiš se kući sretna i ispunjena kao da si otišla upravo po tu stvar i kao da ti apsolutno više ništa ne treba.
Ista stvar je i s ljudima. Ugledaš nekoga, i znaš, to je tvoja osoba. Tražila si baš nju i kad nisi bila svjesna da ti netko takav treba i nedostaje. Takva je moć s ljudima na knap. Rijetki su i ne pronalaze se svaki dan. Ali kad ih ugledaš i prepoznaš u gomili drugih, sličnih, istih i različitih, znaš. Jednostavno znaš. Tvoji su. Onako po mjeri. Baš taman. Savršeno na knap!
Poslani od Onog gore, zapisani u tebi od početka stvaranja, stvarani za tebe do kraja svijeta. I znaš, isto kao što omiljene traperice čuvaš i konstantno paziš na liniju da ih slučajno ne bi prerasla, tako čuvaj i ljude koje voliš i koji vole tebe. Trudi se, zalijevaj ljubav sitnicama i znakovima pažnje, uvijek biraj iskrenost i drži ih kao kap vode na dlanu. Ni preslabo ni prejako. Baš taman. Savršeno na knap!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
