Sv. Gemma Galgani
Svetica koja blista poput dragocjenog dragulja
Lijepa djevojka iz Italije, sveta Gemma (Biserka) Galgani. Gemma znači dragulj, biser – dragi kamen lijep poput zvijezda. Prema Platonu, jednom od najvažnijih filozofa antike, drago kamenje potječe od zvijezda i planeta. I doista, među svetcima ona blista poput zvijezda, poput dragocjenog dragulja. Obdarena neuobičajenom inteligencijom i ljepotom, već u prvim godinama školovanja izdvajala se je kao najsposobnija učenica. Njezin život je ipak bio uzdizanje u nebo i zato je bio težak! Nazvali su ju „djevojčicom bolesti”.
Hrabrost ju je resila od najranije mladosti
Kad je imala osam godina, ostala je bez majke, a kad joj je umro otac, njegov gubitak ju je toliko pogodio da je oslabjela. Nakon toga došle su brojne bolesti: tuberkuloza, osteoporoza, deformacija kralježnice, upala uha, paraliza i potpuna gluhoća. Bolne operacije čišćenja kostiju bez anestezije podnosila je s herojskim strpljenjem, imajući pred sobom sliku razapetog Krista. Ubrzo je dobila stigme, čime se je poistovjetila s Kristom. To se je zbilo 8. lipnja 1899. godine. Na molbu svojeg duhovnog vodiča, oca Germana, taj događaj je opisala ovim riječima…
„Moj Sin Isus te veoma obdario ljubavlju i želi te obdariti posebnom milošću”
Bila je večer. Obuzelo me ogromno kajanje za grijehe, kao nikada prije; postala sam svjesna svih patnji koje je Isus pretrpio za moj spas. Tad sam se našla u prisutnosti svoje Najsvetije Majke. Na njenoj desnoj ruci bio je moj anđeo čuvar. Ljubljena Majka mi je naložila srdačno kajanje za grijehe, a kad sam to napravila, obratila mi se: „Kćeri, u Isusovo ime uvjeravam te da su ti grijesi otpušteni. Moj Sin Isus te veoma obdario ljubavlju i želi te obdariti posebnom milošću. Hoćeš li je biti dostojna? Ja ću ti biti Majka, a ti, hoćeš li se pokazati istinskom kćeri?“ Zatim je razgrnula svoj plašt i njime me ogrnula. U tom trenutku ukazao mi se Gospodin Isus. Sve njegove rane bile su otkrivene, ali umjesto krvi iz njih je izlazila vatra, koja je smjesta dotaknula moje dlanove, stopala i srce. Imala sam osjećaj kao da umirem od boli i da me Majka Božja nije pridržavala, pala bih na zemlju. Kad sam došla k sebi, shvatila sam da klečim na podu. Na rukama, stopalima i na srcu neprestano sam osjećala snažnu bol, a mjesta koja su boljela jako su krvarila. Umotala sam ih kako sam znala i uz pomoć anđela čuvara dovukla sam se do kreveta. Bolesti su same nestale u petak u tri sata popodne.
Zašto Isus nekim dušama predloži da sudjeluju u njegovoj patnji
Svaki petak stigme su se obnavljale. Bitan znak u toj viziji je bila Marijina gesta pokrivanja plaštem. U Bibliji to označava prihvaćanje čijeg duha, kao što je to bio slučaj s Ilijinim plaštem, koji je uzeo Elizej. Gemma je veoma patila, ali ta patnja nije bila besmislena. Sudjelovala je u muci Kristovoj, suosjećala s njegovom boli, uzrokovanom ljudskom ravnodušnošću i grijesima.
Naravno da Isus ne želi da patimo, ali u nekim slučajevima želi nam zorno prikazati kakve muke treba podnijeti da bi se drugi spasili. Kakve muke treba podnijeti da bismo pobjegli od muke prokletstva u paklu – možda se to nikada nismo zapitali, ali dobro je to imati na umu i biti zahvalan kada vidimo koliko boli je potrebno da se koga izvuče iz zmijinog ždrijela. Zbog tog je Isus predložio Gemmi da sudjeluje u njegovoj patnji za izbavljenje drugih. Važno je da znamo i da ne zaboravimo da, iako nas Mirjam drži u svojim zjenicama, poput dragulja, da i u našim očima mora biti sjećanje na to koliko je Isusa stajalo da nas oslobodi od moći grijeha.
„Isuse, izbavi ga! Ne govori da to nećeš učiniti… Ja se žrtvujem za njega”
Kad je ispovjednik i Gemmin duhovni vodič, otac German, prvi put bio u njezinu domu, postao je svjedok neobičnog događaja, o kojemu se često govori. U jednom trenutku Gemma se udaljila od stola, oko kojeg je bila zajedno s obitelji i ocem Germanom. Seljaci su shvatili da će se dogoditi nešto nesvakodnevno, pa su se zajedno s kapelanom približili otvorenim vratima i bili su svjedoci prave duhovne borbe koju je svetica vodila s Isusom za spas konkretne osobe koja živi u grijehu. Gemma je stala nasuprot mjestu na kojem se ukazao njezin Izbavitelj i govorila tihim, ali nepopustljivim glasom: „Isuse, pošto si ovdje, ponovno te preklinjem za preobraćenje mojeg grješnika”, i navela je njegovo prezime. Činilo se kao da će Isus odbiti njezinu molbu, ali ona nije popuštala, nego se, poput nasilnika koji osvaja nebo, silovito, agresivno derala na nešto, što je djelovalo nestvarno: „Isuse, izbavi ga! Ne govori da to nećeš učiniti, pa ti si Milosrđe, za njega ćeš proliti svoju Krv, isto kao što si za mene! On će se popraviti i neće više griješiti. Ja se žrtvujem za njega.” Tad je Izbavitelj počeo nabrajati njegove teške grijehe. Gemma je teško disala, obuzeta užasom i činilo se kao da gubi nadu. Iznenada joj je na um pala nova ideja i uzviknula je…
„Isuse, tvoja Majka se zauzima za njega, zar možeš nju odbiti?”
Krist je odmah popustio i Gemma je u zanosu sreće uzviknula: „O Isuse, spasio si ga! Bit će izbavljen!” Nakon tog razgovora s Isusom, Gemma se je vratila u obično stanje. Svi su šutjeli, nisu znali što o tome misliti. Kad se otac German spremao za odlazak, neočekivano su se otvorila vrata i ušao je onaj za čiji spas se je Gemma borila s Isusom. Pao je na koljena ispred kapelana i plačući molio za ispovijedanje grijeha. Čovjek je dao pristanak za objavljivanje cijelog događaja.
U nebo dospijevaju oni koji tamo dovedu barem još jednu osobu
Tako izgleda borba silnika – ljudi koji osvajaju nebo ne samo za sebe nego i za druge – jer onamo ćemo dospjeti ako sami pripustimo barem još jednu osobu. Nasilje i agresivnost tada nisu loše. U njima je ono najbolje – nasilnici izbavljaju Sotonine žrtve iz njegovih ralja, podnoseći sami bolne ozljede.
Svi koji su se posvetili Mariji, poput Sina Božjega, imaju samo jedan put – u nebo – i ne moraju se uspinjati vlastitim snagama, ne moraju se brinuti – oni će s ushitom biti uzeti. Ali cijena za to je nekada velika i mora se riskirati, trpjeti gnjev sila tame, kao što je to bilo u Gemminu slučaju.
Ja želim i molim da me pod svoje srce primi Majka Isusova, da bi me povela u nebo! Ali, ne zaboravljajući na Gemminu bol, ne želimo griješiti, da nas ne bi pogodile gore muke. Ne odgađajmo ispovijed, ne izlažimo se mukama. Kao svjedoka pozovimo sunce i mjesec, i zvijezde, posvećujući se Mariji, da bismo izbjegli ne samo grijeh nego i njegove nezamislive posljedice i patnju.
Ulomak iz knjige „Nema više vremena!” autora Augustyn Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
VELIKA AKCIJA! Knjigu, do 18. prosinca 2022., možete nabaviti po sniženoj cijeni za 40 umjesto 80 kuna – ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
