Foto: Shutterstock

„U Indiji su me molili da primim osmomjesečno dijete koje je bilo napušteno zajedno sa svojih petero braće. Otac je napustio obitelj koja se mučila preživjeti još prije rođenja zadnjeg djeteta. Majka je umrla u tim teškoćama i oskudici. Novorođenče i njegova braća umirali su od gladi.

…taj je dječak već bio otupio do te mjere da čak nije mogao ni plakati

Iako je još bio vrlo malen, taj je dječak već bio otupio do te mjere da čak nije mogao ni plakati. Ležao je na svom ležaju, prljav i prekriven ušima, pogleda zapiljena u strop. Tek je nakon nekoliko mjeseci redovite njege ponovno otkrio svoj glas i počeo plakati.
Mnoga novorođenčad koja nam dolazi umire nakon nekoliko dana. Umiru jer su premaleni. Majke isprovociraju prijevremeni porod kako bi ih se oslobodile. Neka su od njih lakša od jednog kilograma i nisu u stanju čak ni sisati kako bi se nahranili.
Pokušavamo ih spasiti hraneći ih preko nosnica ili ih ojačati dajući im hranu intravenozno. Oni se očajnički bore za život, ali često ne uspijevaju preživjeti. Ponekad majke, želeći se riješiti djeteta prije nego što mu je vrijeme da se rodi, uzmu drogu kako bi na taj način otrovale dijete.
Ponekad nam iz bolnica kažu da nema smisla uzimati tu nedonoščad jer očito neće preživjeti, ali mi ih svejedno uzimamo. Želimo da u tih nekoliko sati života na ovome svijetu osjete toplinu ljubavi i da zatvore oči na rukama nekoga tko ih voli.
Svako ljudsko biće pati kada nije voljeno, a osobito ta sićušna, tek rođena djeca. Odbiti ljubiti tako malog čovjeka jest kao biti suučesnik u njihovu ubojstvu.

Zbog nedostatka ljubavi njihove patnje su još strašnije

Sida je bolest koja je danas poput pošasti poharala svijet. Netko ju je nazvao ‘kugom dvadesetog stoljeća.’ Ona je gora od gube. Vrlo je teško naći ljude koji su spremni skrbiti o onima koji su zaraženi sidom. Ove sirote ljude napuštaju vlastite obitelji, ali i oni su Božja djeca i trebaju ljubav. Zbog svoje ljubavi prema Isusu mi im se posvećujemo. Već smo u nekoliko zemalja otvorili domove za skrb o pacijentima zaraženima sidom.
Jedan poseban problem se pojavljuje kod djece onih koji boluju od side. Novorođenčad se već rađa zaražena. Odmah im se pristupa sa sumnjom i strahom. U mnogih izazivaju zgražanje i gotovo mržnju. Zbog nedostatka ljubavi njihove patnje su još strašnije.

Svako ljudsko biće pati kada nije voljeno, a osobito ta sićušna, tek rođena djeca. Odbiti ljubiti tako malog čovjeka jest kao biti suučesnik u njihovu ubojstvu

Želimo im pomoći jer ta su mala djeca nevina stvorenja. Zbog te bolesti njihov će život biti ispunjen bijedom, a mi smo tu da učinimo sve kako bismo im olakšali patnju. Želimo im pomoći da znaju da ih Bog ljubi i da ih njihov nebeski Otac posebno ljubi zato što trpe.“

Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.