Foto: guentermanaus, Shutterstock

Ljubav u Božjem srcu

Bog je umro za čovjeka. To je teško shvatljiva istina koja nas potiče da zastanemo i upitamo se – zašto? Kolika se ljubav i poniznost krije u Božjem srcu, a čovjek ih nije do kraja upoznao ni spoznao. Nedavno pročitah priču koja me je snažno podsjetila na Kristovu muku, ali i činjenicu da je ona većini samo povijesni događaj.

Slavuj i ruža

Riječ je o noveli Slavuj i ruža (The Nightingale and the Rose), Oscara Wildea. Za one koji ne znaju, priča ide ovako: mladić tuguje, jer voljena djevojka ne želi ići s njim na ples dok ne pronađe crvenu ružu. U tišini i tami noći, slavuj promatra patnju mladića i postaje svjestan da se radi o velikoj ljubavi. Tako on odluči pronaći ružu. Leti od stabla do stabla, ali nikako ju ne uspijeva pronaći. Kada je doletio do zadnjega stabla, ono mu je reklo da postoji jedan način, ali pretežak da bi mu uopće rekao. Slavuj želi čuti, jer silno želi da se ta ljubav ostvari. Slavuj je, naime, trebao pjevati dok mu trn probada srce i njegova je krv trebala obojati ružu.

Slavuj pristaje na bol jer je Ljubav toga vrijedna

Slavuj pristaje, jer je Ljubav toga vrijedna. Pronašavši ružu, ushićeni mladić odlazi svojoj dragoj koja ga odbija jer je pronašla bogatijeg mladića. Razočaran, mladić baca ružu i kola s konjima prelaze preko nje. Je li žrtvovanje slavujeva života bilo uzaludno? Ta mi je misao snažno odjeknula srcem i podsjetila me na Kristovu patnju.

Želi nas sve u Očevu zagrljaju u vječnosti

Kristova patnja nije završila na tome. Umro je. Ispustio je dah i predao se u Očeve ruke. Ostavio nam je primjer koji trebamo nasljedovati. Ali tu nije kraj. On je uskrsnuo. Slavno i veličanstveno, nosivši ožiljke svojih rana i jednako ljubeći. Uskrsnuo je, davši nam do znanja da će uvijek biti s nama, pa i u trenutku smrti. Želi nas sve u Očevu zagrljaju u vječnosti. Zato je i došao na svijet, da svjedoči za Istinu. Da nam pokaže da grob nije kraj, da nas Otac ljubi i da imamo slobodu odlučiti se za Njega.

Ljubav je trijumfirala, pobijedila strah, smrt i bol. Ljubav i danas liječi ranjenu dušu i budi na uskrsnuće. Križ je simbol najveće ljubavi. Bezinteresne, iskrene, one koja se žrtvuje do kraja. Takva je Kristova ljubav. I kad se nađeš u strahu i tjeskobi, kada ne znaš kako dalje, sjeti se da nisi sam. Svjetlo uskrsnoga jutra pokazat će ti put, a Kristova ljubav snažit će te u svakodnevnom životnom hodu.

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5)

Za Book.hr odabrala A. P.

Preporučujemo knjigu „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju putem webshopa naše Biblioteke Figulus ovdje.