Foto: Shutterstock/Screenshot
Kuća od kockica japanski je crtani film iz 2008. godine, čiji je autor Kunio Kato. Osvojio je nekoliko nagrada, od kojih su najvažnije nagrada Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju (2008.) i „Oscar“ za najbolji kratkometražni animirani film (2008.)
Potraga za lulom
Dok je njegov grad poplavljen, ostarjeli udovac prisiljen je dozidati katove na svoju kuću da bi bio na suhome. Ali kad mu njegova lula slučajni padne u potopljene katove njegove kuće, mora zaroniti da bi ju potražio i tako proživljava scene iz svojega prošlog života.
Film je metafora ljudskog života. Voda predstavlja vrijeme i njegovo neumitno prolaženje, koje poplavljuje različite faze našeg života i tjera ljude da grade prema visinama. Skrivena poruka želi reći da, kada starac krene u potragu za svojom lulom, život mu se bliži kraju.
Neminovnost vremena
Jedan je od ključnih elemenata u filmu vrijeme. Nijedno stanje nije vječno i bez obzira na to koliko fotografija snimimo i koliko se trudimo oživjeti neka sjećanja, ništa ne može promijeniti tu činjenicu. Starac izgradi novu etažu svoje kuće upravo u trenutku kada poplava dosegne postojeću. Njegov je život u stalnoj mijeni te je osnovno za njegovo preživljavanje naučiti živjeti bez opuštanja. Stalna nesigurnost koja postoji u vodenom gradu označava nesigurnost ljudskog postojanja. Baš kao i starac u filmu, svaki je čovjek samo hodočasnik u životu; čeznemo za određenom sigurnošću, ali ju ne možemo postići. Svejedno nam se čini da naše srce stalno čezne za stabilnošću.
Ljubav traje, a materija propada
Svaka izgrađena etaža, a koju je s vremenom voda potopila, započela je s minutnim projektom ispunjenim ljubavlju. Taj početni trenutak temelj je i osnova svega što smo kasnije izgradili. Nije materija ono što povezuje građevinu, već san mladih zaljubljenika koji su dali život toj velikoj građevini.
Stupovi od snova čine zgradu stabilnom. Međutim ona prebrzo tone u plimu vremena. Uzvišeni snovi pak sanjaju o ljubavi i sebedarja i to omogućava građevini da se odupire plimi i da dosiže vrhunce vječnosti. Naprimjer, koliko danas brakova započinje riječima „uzimam“, a da se pritom ne misli na obvezivanje koje traje duže od svega nekoliko godina? Mnogo! Samo nekolicina vjeruje u ljubav koja traje zauvijek. Važnija je sigurnost koju nude velike kuće, uspješne karijere i stabilni planovi. Sve to ubija ljubav i osuđeno je na završetak, poput kuća koje je progutala dubina plavog mora.
Pobuna ljubavi
Od samog početka ljudski je život neizvjestan, ali postoji jedno iskustvo koja nas tjera da se pobunimo protiv te neizvjesnosti. O čemu se radi? Postoji nit u starčevoj pustolovini koja povezuje priču od početka do kraja, a ta je nit ljubav, istinska radost međusobne zaljubljenosti i dijeljenja dara života, u trenutcima radosti i u trenutcima patnje.
Mnogi kritičari kraj nazivaju nesretnim, ali ja se ne slažem. Uzmimo prizor u kojem starac želi ispeći tost u sjećanje na svoju ženu, sine mu da se nalazi na najdonjem katu zgrade sjećanja. Postane mu jasno da ne može ispeći tost jer sjećanja, koliko god ona bila prekrasna, nikada ne mogu ispuniti našu želju za zajedništvom. Ali kad je ispekao tost? Na kraju, kad više njegova žena nije bila s njim. Za mene je to veoma lijepo i u tome vidim slatku i humanu pobunu protiv nesigurnosti ljudskog života. Naime ljubav traje. Ljubav daje iskustvo sigurnosti, prema čemu naša srca teže u ovom životu. No ne govorim o nostalgičnoj ljubavi koja živi od sjećanja. Ne, radi se o stvarnoj ljubavi. Mora biti živa! Duhovno iskustvo ljubavi otvara nas za predosjećaj transcendentnosti, za sigurnost koju sama narav ljubavi traži! Iz tog je razloga tost neka vrsta pobune! Život nije nesiguran! To pobija ljubav koju osjećam.
Autor: Garrett Johnson (Catholic link)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
