Ljubav ima temelj u otkrivanju ljepote Boga u drugom čovjeku Nismo uvijek bili svjesni toga da je svetost ideal koji nam je nedohvatljiv, i to ne zbog toga što ga ne možemo dohvatiti, već zbog toga što od njega bježimo. Jer on – taj ideal – u nama se već nalazi

Foto: elwynn, Shutterstock

Ljubav ima temelj u otkrivanju ljepote Boga u drugom čovjeku i buđenju u tom čovjeku pouzdanja u sebe samoga. Voljeti koga znači pokazati mu da je lijep i sposoban napraviti čudesna djela. Zaželjeti mu dobrodošlicu u svojoj unutrašnjosti i pomagati mu da raste, kao i pobuditi njegovo samopouzdanje. Otajstvo utjelovljenja donijelo nam je spoznaju da možemo biti voljeni čak i kad smo retardirani. Ne mislim na psihičku retardiranost kao bolest, već na životnu retardiranost.

…to sve je ogromna prepreka primanju ljubavi

Kad se čovjek osjeća neuobičajeno, kad ga se ne može klasificirati ni u jednu kategoriju, kad je deklasiran u životu i kad mu je govoreno: ‘Tu ne, tamo ne, idi odatle, gubi se’ – ili mu uopće ništa nije govoreno, nije mu iskazivana ljubav kao djetetu, mladomu čovjeku, odraslomu ili su ga neprestano kritizirali i uništavali – znam, da, to sve je ogromna prepreka primanju ljubavi, onda kad se čovjek osjeća životno retardiran.“ Jean Vanier nastavlja ovim riječima: „U samom središtu svih stvari nalazi se jednina. Upravo zbog toga psiholozi govore da stalno tražimo ljubav koju smo izgubili.

Vrijednost ljudi jest žudnja za onime što je vječno

Postojanje je neprekidan bol i strah, neprekidno traženje izgubljene ljubavi, koju ćemo možda nekada i zadobiti natrag. Iznenađujuća vrijednost ljudi jest žudnja za onime što je vječno. S tog gledišta razlikujemo se od krava, koje već tisućama godina pasu travu i daju mlijeko – uvijek isto – a mi pak želimo nešto više. Dijete se već u trenutku svojeg rođenja zatvara u sebe i stvara barijere koje ga trebaju zaštititi od ljubavnih rana. Upravo na taj način razumijem iskonski grijeh – kao svjesnost neprisutnosti Boga, osjećaj da nisam voljen, što se izražava u građenju barijera oko sebe.“

Ne želimo svetost, jer ona nije to što bi nas činilo herojima, već je ona ono što nam ne dozvoljava izbjegavati tešku istinu o našoj slabosti, lomljivosti i našem zadnjem mjestu.

Ulomak iz knjige „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

Podržite naš rad