Foto: Shutterstock
U crkvenoj se liturgiji božanski blagoslov u punini objavljuje i priopćuje: Otac je priznat i čašćen kao Izvor i Cilj svih blagoslova stvaranja i spasenja; u svojoj Riječi, utjelovljenoj, umrloj i uskrsloj za nas, on nas obasiplje svojim blagoslovima i po njoj u naša srca ulijeva Dar koji sadrži sve darove: Duha Svetoga.
Shvatljiva je stoga dvostruka dimenzija kršćanske liturgije: ona je odgovor vjere i ljubavi na »duhovne blagoslove« kojima nas Otac obdaruje. S jedne strane, Crkva, sjedinjena sa svojim Gospodinom i »u Duhu Svetomu«, klanjanjem, hvalom i zahvaljivanjem blagoslivlje Oca za »njegov neizreciv dar« (2 Kor 9, 15). S druge strane, sve do potpunog dovršenja Božjeg nauma, Crkva ne prestaje prinositi Ocu »prinos njegovih vlastitih darova« moleći ga da na prinos, na nju samu, na vjernike i na sav svijet pošalje Duha Svetoga, da – po zajedništvu smrti i uskrsnuća Krista-Svećenika i snagom Duha – ti božanski blagoslovi donesu plodove života »na hvalu Slave njegove milosti« (Ef 1, 6).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1082-1083
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
