Foto: Pixabay
Tri milijuna ljudi okupilo se 28. srpnja 2013. na Copacabani na četiri kilometra plaže, kako bi sudjelovali na završnoj Misi s papom povodom dana mladih. Uoči njegovog prvog Božića u Vatikanu, više od milijun i pol vjernika i hodočasnika već je sudjelovalo u njegovim audijencijama na trgu Svetog Petra. Nema udaljenosti između vjernika i pape. Franjo se ne sagiba prema njima kao da bi održao protokolarnu odvojenost. On ih uzima, privlači ih sebi, miluje ih, dopušta da ga okruže. Razgovara s vjernicima i sluša ih, pažljivo promatrajući njihovo lice. Ako pada kiša, i on ostaje nepokrivene glave, kao masa hodočasnika.
U Buenos Airesu nije bilo tako.
„Bio je tiši i povučeniji“, izjavljuje svećenik iz kvarta baraka, Pepe di Paola
Bijela haljina kao da je slomila oklop povučenosti i sramežljivosti. „Bio je tiši i povučeniji“, izjavljuje svećenik iz kvarta baraka, Pepe di Paola. Nešto se promijenilo u njemu. Urednik argentinskog časopisa za kulturu „Criterio“, José María Poirier, u domovini ga je vidio „gotovo tužnog, zabrinutog, s malo riječi, nikad nasmijanog“. Čak se u Generalnoj isusovačkoj kuriji u Rimu poneki subrat žalio da je ponekad davao dojam da je „čangrizav i zatvoren u sebe“.
Jorge Mario Bergoglio od prvog susreta s mnoštvom na trgu Svetog Petra, napose nakon putovanja u Brazil, izaziva rastuće oduševljenje u vjernika, što ga je potaknulo da otvorenije izražava nježnost…
U Vatikanu tu posebnu auru novoizabranog pape zovu „milost stanja“, kao da Duh Sveti spusti na izabranika nove darove. To jamči Katekizam u 2004. odlomku. Doista, Jorge Mario Bergoglio od prvog susreta s mnoštvom na trgu Svetog Petra, napose nakon putovanja u Brazil, izaziva rastuće oduševljenje u vjernika, što ga je potaknulo da otvorenije izražava nježnost (iznenadivši i samoga sebe), a to preporučuje i svojim svećenicima u odnosu s ljudima.
On šalje poruku da je jedini autoritet koji postoji i vlada u Crkvi – Krist, čiji je on učenik
Franjo je „bliz“. Karol Wojtyla, koji je i na svojoj smrtnoj postelji bio oplakan kao otac i djed, davao je dojam onoga koji se obraća svakome u mnoštvu, a ipak bi pri tom očuvao svoj kraljevski autoritet te nije brisao razliku u položaju niti u osobnom kontaktu. Franjo poništava svaku barijeru. Blizak je poput rođaka, razoružava iskrenošću kojom podsjeća na evanđeoske zapovjedi, propovijeda milosrđe i poziva ljude da se ne plaše nježnosti. Djeca u dvorani za audijencije mogu ići prema njemu dok održava govor. Poput ujaka, prolazi im rukom kroz kosu i ne uznemiruje se ako se koje od njih popne na papinsku stolicu. On šalje poruku da je jedini autoritet koji postoji i vlada u Crkvi – Krist, čiji je on učenik.
Iz knjige „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ autora Marca Politija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
