Foto: Shutterstock
„Ništa od sebe ne činim, već … govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno” (Iv 8,28-29).
Isus je za svoga nebeskog Oca sve činio iz zadovoljstva. Važno je razumjeti motiv iz kojega izlazi naša poslušnost, jer ako naše srce nije čisto, sve će biti uprljano.
Promotrite oca tinejdžera koji mora ispraviti svoje dijete. Prizor može biti napet kad otac suočava sina s njegovim lošim prijateljima, lošim ponašanjem, bezbrižnim odlukama. A zatim daje ultimatum: ili promijeni svoje ponašanje, ili nađi drugo mjesto za život. Sin odgovara na jedan od dva načina: podvrgava se ispravku krotka duha i dragovoljno mijenja svoje ponašanje ili s ljutinom mijenja svoje ponašanje kako bi izbjegao kaznu.
Poslušnost razljućenog djeteta nije zadovoljavajuća jer njegovo pokoravanje proizlazi iz straha od očeva bijesa. U tome nema zadovoljstva ni ljubavi; naprotiv, ljut je i razočaran jer uviđa da njegov otac krši njegovu slobodu i pokušava disciplinirati njegov stil života.
Žalosna je istina da su mnogi kršćani u ove posljednje dane poslušni Bogu samo zato što se boje da će otići u pakao ako mu ne budu poslušni. Boje se Očeva gnjeva i njihova poslušnost njemu samo je „legalna”. Oni nemaju prave želje ugoditi mu.
Isusova želja da ugađa svome Ocu izlazila je iz njegova odnosa s njim. On se u molitvi zatvarao nasamo s njim i njegova jedna velika molitva je bila: „Oče, što želiš? Što će tebi donijeti zadovoljstvo? Što ja mogu učiniti da ispunim želju tvoga srca?”
To je stav osobe koja ima Duha Kristova!
Autor: David Wilkerson (1931-2011)
Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD
