Foto: Shutterstock
„Ispunjavati želje, i to svakome, može jedino Bog. Čini se, i Vera Čudina. Zašto onda, za promjenu, Čudina ne bi pogodila kakav lutrijski broj i obogatila se, a ne od lakovjerne klijentele ubirala taksu od 200 kn za ispunjenje želje i 500 kn za savjet? Pametnome dosta!”
Poštovani, čitala sam Vaš odgovor na pitanje o reikiju u Veritasu. Ja sam u tome prepoznala neke sličnosti „u radu s ljudima po pitanju zdravlja” kako to naziva i radi sad već i na TV prisutna „vidovnjakinja” Vera Čudina, koja je mene tretirala tzv. duhovnim čišćenjem, gledala mi je i auru i polagala ruke na upaljene sinuse, od čega mi je, nakon svega iskustva s njom i nakon već tri godine kako sam prekinula svaki kontakt s njom, lošije stanje zdravlja, a još k tomu me nazvala „opsjednutom” te mi je i to navodno rješavala. Svjesna sam sada da sam prevarena i nasjela na nešto veoma opasno. Nisam krštena te službeno nisam kršćanka, ali okrenuta sam i otvorena za kršćansku duhovnost nakon svega svoga životnog puta. Molim Vas za mišljenje o fenomenu Vere Čudine, imate li saznanja o još nekim slučajevima sličnim mojem i, ako je moguće za jedan osobni susret, jer duševno patim a nemam sredstva spasenja koja su na raspolaganju Vašim vjernicima.
S poštovanjem Vas pozdravlja Lea!
Poštovana gđo Lea!
Suosjećamo s Vama. Niste ni prva ni posljednja osoba koja se u svojoj nevolji za pomoć obratila vidovnjakinji Veri Čudini. Javni mediji posvećuju joj značajan prostor, nekritički, dok se u nekima od njih pojavljuje i redovito. Spomenutu vidovnjakinju nismo osobno sreli pa će naše rasuđivanje o njoj biti na temelju izvora kojima raspolažemo. Naš odgovor razdijelit ćemo u tri dijela (tri priloga): Verina vjera, iscjeljivanja i vidovnjaštvo.
Crtice iz života
Kao osnovni izvor za upoznavanje života i djela Vere Čudine poslužila nam je knjiga psihijatrice dr. Zorane B. Petković, Vera Čudina-Jurčan. Vidovitost, 1998. (citate iz spomenute knjige navodit ćemo skraćeno: Vidovitost, i broj stranice). U nastavku ćemo ukazati i na ostalu korištenu literaturu. Svjedoci koji su posjećivali Veru (čijim iskazima ćemo dopuniti svoj prikaz) tvrde da su im njezine knjige prodavane pod terapijske, samo da trebaju gledati u Verinu sliku na naslovnici!
„Do četrnaeste godine Vera je stalno bila bolesna”, piše dr. Petković, i objašnjava kako je Vera sama, i to po vlastitoj želji, izazivala bolesti. U djetinjstvu je jako voljela mačke, glazbu i glumu, društvo dečki više nego curica, nije čitala knjige, a znanje nije stjecala klasičnim učenjem nego se samo prisjećala onoga što je već ranije znala (iz prijašnjeg života?!), radi čega je odustala i od studija (usp. Vidovitost, str. 13-21.). Udala se s devetnaest godina za čovjeka bolesnog od dijabetesa, potom rastala i, 1997. ponovno udala za drugog čovjeka, navodno unaprijed prorekavši oba svoja vjenčanja (Vidovitost, str. 26.). Dr. Petković piše za Veru: „Vera je ljubav” (Vidovitost, str. 22.), premda, čak i kada je riječ o bračnoj vjernosti (što potvrđuje i vlastitim životom), Vera nije pobornica doživotne ljubavi i nerazrješivosti braka: „Brak je potrošen ako nema više zajedničkih interesa i nema zajedničkih sadržaja. Dvije osobe nemaju više o čemu razgovarati.” (Vidovitost, 1998., str. 66.)
Vjeruje da posjeduje bioenergiju, kojom može iscjeljivati i na daljinu. Navodno uspješno traga za nestalim osobama i ukradenim stvarima, ima moć bilokacije (biti u isto vrijeme na dva mjesta) i telepatije (čitanja misli). Sinu je uspješno pogađala ocjene na ispitima u školi, a sebi uspješno ispunjavala sve želje. Štoviše, ima i moć razgovaranja s fizički odsutnim osobama. „Pozove jednog koga poželi, zatim drugog, kao da prebacuje različite kanale na televiziji. U početku je imala strah od toga, sada joj je to postalo normalno. (…). Vera kao da ima sto lica, ona zaista u različitim situacijama mijenja fizički lik koji je odraz njenog unutrašnjeg raspoloženja.” (Vidovitost, str. 51.)
Vera održava i „Školu duhovnosti”, na kojoj sudionike poučava življenju, ljubavi i vidovitosti. „Zadnji termin škole odvijao se u lipnju 1997., bio je petak, 6. lipnja. Do tada su se uvijek sastajali u pet sati popodne, a predzadnji put Vera im je rekla da im neće reći vrijeme sastanka, ali da će svi to znati. I zaista svi su došli na zakazano mjesto u petak 6. lipnja u šest sati popodne. Nitko nije pogriješio, a bilo ih je dvadeset i pet.” (Vidovitost, str. 54.) Ma što značila navedena anegdota s tri šestice sigurno je tek to, a pametnom i dovoljno, da „škola duhovnosti” Vere Čudine predstavlja „duhovnost lišenu religija”, kako to vole reći promotori New agea, koja s katoličkim učenjem nije pomirljiva.
Vjera „na drugačiji način”
Vera Čudina u časopisu „Moja sudbina” izjavljuje da nije „nikakav vjerski fanatik”, ma što da spomenuta rečenica ima značiti, nego da je vjeru „spoznala na drugačiji način” (MS, str. 78.). Taj „drugačiji način” poimanja vjere Vera objašnjava istočnjačkom terminologijom koja pretpostavlja karmu, a ova potonja je nerastavljiva od vjere u reinkarnaciju: „Ako je nekome određena karma, sudbina da pati, da ima neku bolest, ja to ne smijem i ne želim mijenjati, to mi nije dopušteno” (MS, str. 79.). Nije li ova izjava, oprostite na digresiji, u suprotnosti s kasnijom tvrdnjom: „Mogu pomoći u svim slučajevima, od obične migrene do multiple skleroze” (MS, 79.)?
U svojoj knjizi Sve je moguće (ubuduće: SM), Vera „krug života” objašnjava kao neprekinutu egzistenciju, a čovjek na zemlji, prema njoj, ima samo jednu zadaću: „Ovdje obnavljaš iskustvo o sebi” (SM, str. 61-62.) ili, preciznije: „Čovjek ne uči, on se samo prisjeća. Sve znanje postoji oduvijek u čovjeku” (SM, str. 79.). Pažljivi čitatelj Verinih tekstova lako će uočiti da ona širi anemičnu duhovnost New agea, prema kojoj smo mi sami odabrali svoju aktualnu inkarnaciju da bismo kroz nju stekli određeno iskustvo. „Više se posvetite ekološkom osvješćivanju za novo doba koje dolazi (istaknuo autor)” (GG, str. 71., 92.). Vera maksimalno izbjegava istočnjačku terminologiju kako ju ne bi kompromitirala pred kršćanskom klijentelom. Radije ističe svoje katoličke korijene, u iscjeljivanju se igra kršćanskim simbolima, iako se ispod njezinih riječi nazire sinkretistički svjetonazor, koji je u vidljivom raskoraku sa stajalištima Katoličke crkve.
Egolatrija
U knjižici Sve je moguće (SM, str. 14.) Vera promiče kult „božanskoga ja”, koje se udomaćilo u duhovnosti New agea a s kršćanstvom je nepomirljivo. U skladu s vjerom u reinkarnaciju, Vera tvrdi da čovjek „bira u beskonačnom ciklusu (bilo s ove ili s one strane). Jedina razlika je oblik tijela” (SM, str. 17.). Jesmo li uistinu sami izabrali ovu egzistenciju? Nauk o seljenju duša iz jednog tijela u drugo, što ga promiče Vera Čudina, nepomirljiv je s kršćanskom objavom. Kršćani ne vjeruju u mijenjanje oblika tijela nego u njegovo uskrsnuće.
Svatko je kreator vlastite stvarnosti i svatko je svoj bog, tako se mogu sažeti vizije Vere Čudine, pri čemu je naša volja jednaka Božjoj volji: „Nitko ovdje nije ovisan ni o čijoj volji, jedino o svojoj, a time ujedno i Mojoj (…). Zato, vi pokrećete volju, a Ja izvršavam volju” (GG, str. 28.). Parafrazirajući Isusove riječi da je on Put, Istina i Život, Biće koje u vizijama prenosi poruke, Vera Čudina tvrdi baš suprotno: „Vi ste put, u vama je istina, a uz pomoć istine živite život” (GG, str. 47.). Biblijska nas objava, naprotiv, uči da nismo mi sebi put, nego da trebamo slijediti Isusa koji je jedini Put, Istina i Život. Na svakome je da izabere kojim će putem ići, slijediti sebe (narcisoidna duhovnost) ili Isusa Krista (kršćanstvo).
Sve je Jedno
Na panteističko-monističkim temeljima Vera naučava da je sve Jedno: „Vi i Ja smo Cjelina” a „Misao je bit svega” (Godine Gospodnje, str. 17.). „Misao je ‘energetska’ pojava neograničenog djelovanja, bez mogućnosti uništenja, osim kada bi misao odlučila uništiti samu sebe. Ali ona zna da bi uništenjem same sebe uništila i sveukupno postojanje, koje je sama stvorila. Dok postoji misao, postoji sve. Ona povezuje sve u jedno” (GG, str. 77.). U ovoj terminološkoj igri opasnost je da čitatelju lako promakne srž kršćanske objave o Bogu koji nije nikakva neosobna energija nego Osoba koja je Ljubav. I čovjek, biće koje misli, iako stvorenje, ipak je osoba stvorena na sliku Božju. Prema kršćanskom vjerovanju čovjek ni nakon smrti svoju osobnost neće izgubiti u neosobnom Bogu.
Slično hinduističkom poimanju atmana, duša je, za Veru, „čista energija”, odnosno, „ona je misao stvaranja” (SM, str. 67.). Uči da smo na svijet došli voljom (čijom?) i voljom ga i napuštamo (SM, str. 19.), pri čemu se i opet oslanja na panteističko-monistički svjetonazor: „Volja je energija pojedinca povezana univerzalnom energijom svemira” (SM, str. 20.). Za nju, kao i panteističko-monistički svjetonazor, „nema ovih i onih ljudi, osim u materiji” (GG, str. 7.). Hoće reći, do utjelovljenja bili smo Jedno (Energija), pri utjelovljenju smo mnoštvo, a kod “rastjelovljenja” opet se vraćamo izvornom jedinstvu, i tako u krug. Reinkarnacija je, pri tom, tek kozmički proces reciklaže.
Vjera u energiju
Energija je sveta riječ duhovnosti New agea i slika neosobnog boga. Piše Vera: „Ako živiš u energiji, energija omogućava tvoje bivanje, a dok bivaš, ne možeš ne imati. Koliko želiš imati ovisi o tvojoj vjeri u energiju (istaknuo autor) u kojoj bivaš. Ona postoji da se pobrine za sve, pa i za tebe. Da u to vjeruješ u potpunosti, sprječava te razum” (SM, str. 67.). Kao što rekosmo, Bog je za Veru energija, a zapreku stapanju s njime predstavlja individualnost, odnosno, osobnost. Vera je poklonik energije New agea i, ma koliko se prizivala na svoje katoličke korijene, njezino vjerovanje nije kršćansko, niti ona priznaje katolički Credo. Vera ima drugačiju sliku Boga. Verina vjera „na drugi način” jest druga vjera, vjera New agea, „duhovnost lišena religija”, vjera u energiju umjesto u osobnog Boga, a ona je s kršćanstvom nepomirljiva. Vera Čudina kršćane ne približava Bogu nego, u ime Boga, od Boga ih udaljava.
Veru Čudinu smatraju čudotvorkom i vizionarkom. Vidovnjakinjom. Sama se predstavlja kao „žena koja zna”. U časopisu „Moja sudbina”, travanj-svibanj 1998., str. 81. ona o svojim „čudima” piše: “Sve što činim doista se može nazvati čudom. Uostalom, pa i zovem se Čudina”. Ističe svoje specijalno poslanje na zemlji kao i da dobro zna tko ju šalje i s kojom svrhom (usp. MS, str. 78.). Čak je i njezino rođenje, kako se može zaključiti iz nekih tekstova, čudesno prorečeno. Kad je kao srednjoškolka s prijateljicom prvi put posjetila vidovnjaka da im otkrije budućnost, on joj je, prema njezinu kazivanju, rekao: „Što si ti došla? Ti to znaš bolje od mene?” (Vidovitost, str. 9.). U svojoj knjizi 23. veljače godine Gospodnje (ubuduće: GG uz broj stranice), Čudina spominje kako je i njezin otac „još kao mladić primio ‘poruku’” o njoj i njezinom „daru s visina” (GG, str. 11.). Sebe predstavlja kao ženu koja raspolaže čudesnim moćima: „Imam sposobnosti pretkazivanja, ispunjavanja želja, telepatije, mogu otkriti gdje su nestale osobe ili ukradene stvari i predmeti, spoznala sam kroz ove godine da uspješno mogu iscjeljivati” (MS, str. 78.).
Svaka od navedenih „moći” koje si prisvaja Vera Čudina zahtijevale bi podrobniju analizu, u koju se ovdje nismo u mogućnosti upuštati. Ograničit ćemo se, kao što rekosmo, isključivo na Čudinina iscjeljenja i ispunjenje želja, a u sljedećem prilogu na njezine vidovnjačke moći.
Tajanstvena noć
Prekretnica u Verinu životu, prema pisanju dr. Zorane Bujas Petković, Vera Čudina-Jurčan. Vidovitost, Zagreb 1998. bila je jedna noć u tri sata ujutro, kada je spoznala da posjeduje „moć”. Izvadila je križ pokojnog oca i ispružila ga prema bolesnom suprugu, zaželjevši mu tako pomoći u njegovim bolima (Vidovitost, str. 32.). Svojom bioenergijom postizala je da pupoljak procvate u njezinoj ruci za samo jedan sat, a osobe na koje je polagala ruke osjećale bi se bolje (Vidovitost, str. 35.). „Kad je iscjeljivala, u rukama bi često imala osjećaj velike energije i topline, osjećaj kao da će dobiti opekline”, od kojih se štitila „preko vrpce koja sprovodi struju (bioenergiju)” (Vidovitost, str. 47.). Čudina se, kako to kod bioenergetičara obično biva, predstavlja kao medij energije koja teče kroz nju ali i koja je jača od nje.
Čudna medicina
Lakovjerne osobe, osobito teži bolesnici, sklone su magijskoj svijesti koja ih predisponira da lako povjeruju obećanjima u čudesna ozdravljenja od svih vrsta bolesti: „Kada iscjeljujem, nije bitno o kojoj se bolesti radi. Mogu pomoći u svim slučajevima, od obične migrene do multiple skleroze. Poznajem medicinu. Odakle, kako, ne znam. Kada je potrebno, jednostavno se u jednom trenutku uključim. Mogu protumačiti svaki nalaz, znam što znači ako je pisan i na latinskom. Vrlo brzo i jednostavno postavljam dijagnozu. Liječnici koji dolaze k meni, s kojima razgovaram, u to su se sami uvjerili. Ja u istom trenutku dijagnosticiram bolest, vidim način liječenja i vidim ishod liječenja” (MS, str. 79.).
Zvuči baš kao znanstvena fantastika! U trenu, bez skupih uređaja i štetnih posljedica, zajamčena ispravna dijagnoza. Štoviše! Čudina vidi i sam ishod liječenja, čak i prije nego je liječenje započelo! Pozavidio bi joj i sam Asklepije, grčki bog liječništva!
Sve bolesti su, prema Čudini, puki rezultat pogrešnih misli, a zdravlje se vraća promjenom misli: „Ona (misao) vas čini ili zdravima ili bolesnima” (GG, str. 36.). Vanjski faktori, virusi, bakterije, štetna zračenja… nema im ni spomena u Čudininoj dijagnostici. U svojim dvjema knjigama (SM, str. 99-126. i GG, str. 36.-42.) Čudina značajan prostor posvećuje medicinskim savjetima, izlaže katalog bolesti s njihovih uzroka. Čudinina medicina, međutim, jest fantastika kao, uostalom, i njezina obećanja. Bez formalne medicinske naobrazbe ona se bavi medicinom duhov/no/ito, da ne kažemo, okultno. „Vera (je) ulazila u tijela mnogih osoba koje su došle tražiti pomoć zbog bolova ili neke određene ili nedijagnosticirane bolesti” (Vidovitost, str. 38.). Pri ulascima u tuđa tijela sa sobom nosi „bijelu mast” i kanticu. Mašću liječi, a u kanticu odstranjuje što ne valja. „Kada Vera ulazi u tijelo, ljudi se osjećaju kao da lebde, osjećaju se kao da se dižu s kreveta, imaju osjećaj topljenja, povišene temperature. (…). Ako uđe u nečije tijelo, može vidjeti gdje je zdravstveni problem” (Vidovitost, str. 40.). Sličnim opisima obiluje šamanska i okultna literatura.
Karma je nepromjenjiva
Čudina ne gleda samo „gdje je zdravstveni problem” nego i što je kome „karma” dosudila da mora pretrpjeti u sadašnjoj inkarnaciji. Karma je istočnjački pojam nerastavljiv od reinkarnacije, prema kojoj svatko na zemlji mora odraditi što je zaslužio u ranijim životima. Karma se čini zahvalnom izlikom u svim situacijama u kojima placebo efekt zakaže: „Vera smatra da iscjeljivanje može primijeniti samo u slučaju kada ne mijenja karmu, sudbinu” (Vidovitost, str. 41.). Protiv zle sudbine Čudina prodaje talismane. „Smatra da se od zlih utjecaja osoba može zaštiti ako ima neki predmet koji je štiti. Vera određuje ove predmete zaštite od zlih utjecaja i to prema osobama kojima su namijenjeni” (Vidovitost, str. 50.). Zanimljivo je primijetiti da ni jedan iscjelitelj ne prodaje talismane nekoga drugoga nego, isključivo, vlastite. Svaki je uvjeren samo u vlastitu svemoć i sveznanje.
Ispunjava želje
„Odnedavno ispunjavam i želje”, tvrdi Vera u „Mojoj sudbini” (str. 80.). „Svakom mogu ispuniti želju, ali čovjek treba znati kako mi treba pristupiti. (…). Ako odlučim ispuniti želju, ispunit ću je na svoj način. Gledam čovjeka u oči, učinim još nešto i, kad završim ritual, kažem mu što mora učiniti. Obično je to odlazak u određenu crkvu, gdje treba postupiti po naputku. Tako sam, na primjer, jednom gospodinu dala zadatak da u jednoj crkvi stane pred trećom slikom križnog puta, da se zagleda u nju, te da će u jednom trenutku slika zasvijetliti” (MS, 80).
„U jednoj od svojih emisija na radiju objavila je da će ispuniti želje koje ljudi trebaju napisati na papir. I samoj sebi ostvarila je mnoge želje. Vera to radi na način da ih gleda u oči i kroz glazbu snagom volje i sposobnostima utječe da se želja ispuni. (…) Želja ne smije biti u suprotnosti s karmom”. (Vidovitost, str. 44-47.)
Iz opsežnog pisma što nam ga je uputio jedan student medicine koji je zatražio Verinu pomoć zbog slabog napretka u studiju, izdvajamo neke događaje koji bacaju nešto drugačije svjetlo na Čudininu moć ispunjavanja želja: Bio sam i u njenoj kući (Verinoj – op. Job). Dva puta. Između ostalih usluga (iscjeljivanje, savjeti, vidovitost), ona ispunjava želje. Ispunjenje jedne želje košta 200 kn, a savjeti 500 kn (uključivali su 10 pitanja). (…) Soba u koju smo ušli imala je 17 do 20 m2. (…)
Drugi put bio sam kao pratnja kod nje, jer je tada moja djevojka bila na tretmanu. Cura je kod nje bila dva puta. Jednom po savjet (10 pitanja: 500 kn), a drugi put u vezi lica – sa željom da ju oslobodi akni. Tada sam vidio neke stvari koje bih vam volio prenijeti.
Jedan je čovjek došao izdaleka da bi mu Vera ispunila želju da vidi najljepšu ženu na svijetu. To nije mogla izvesti, već je pomoćnica vratila čovjeku njegov papir i rekla da dođe drugi put, jer to ne može odmah.
Drugi slučaj bio je Mariborčanin kojeg je cura ostavila njegovom krivicom. Pokušavao ju je vratiti na sve moguće načine. Njegova želja glasila je – da ih Vera ponovno spoji. Njen je odgovor glasio: „Mogu ispuniti želju da se spojite s nekim drugim tko će vam odgovarati i s kim će vam biti dobro. S ovom ženom neće vam biti dobro. To ne mogu učiniti.”
I treći slučaj – djevojka se željela upisati na likovnu akademiju. Vera je rekla – „nećete se upisati, ali to ionako nije za vas. Otiđite na dizajn.”
(…) U vezi mene, mojoj djevojci je rekla da sam moralan. Djevojci je još rekla: „Mi ćemo se opet vidjeti”, misleći na novu „seansu”. Moja djevojka je u međuvremenu od simpatizera kršćanstva, kako to p. Ivan Miškić običava reći, postala solidan vjernik. Bili smo zajedno u Taboru, a potom u Međugorju. Nikada više kod Vere Čudine. Vera Čudina je u ovom posljednjem proroštvu definitivno pogriješila.
Mistična medicina
Prvi simptomi nadriliječništva su obećanja ozdravljenja od svih bolesti. Kad bismo bili te sreće, kao što nismo, da netko stvarno raspolaže moćima koje Vera spominje, medicina, istraživanje, eksperimentiranje… bili bi suvišni. Držimo na umu da jedino Bog može ozdravljati od svih bolesti, ali to ne čini, ili barem ne redovito. Mudri Sirah, i kada konstatira da „liječenje od Svevišnjega dolazi”, odmah dodaje da „Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje” (Sir 31,8-4). Razborit čovjek ne prezire medicinska dostignuća koja su nerijetko čudesna, iako treba biti svjestan da ni ona nisu svemoguća, ali barem im „karma” nije zapreka.
Uslijed nedostatka medicinske naobrazbe, budimo iskreni, što drugo preostaje iscjeliteljima nego priziv na karizmu, nadnaravne darove, posebnu misiju od Boga, duhovnu medicinu? Što je iscjelitelj slabije školovan, to više mistificira svoje umijeće. U tome je tajna uspjeha šamanskih tehnika, „putovanja u tuđa tijela”, duhovne medicine… Neuspjela iscjeljenja, zatajen placebo, najlakše je pripisati karmi i tako se ograditi od odgovornosti. Za utjehu lakovjernoj klijenteli još lakše je prodati kakav talisman pa, ako budu vjerovali, bit će im po njihovoj vjeri, a ako ne, kriva je njihova nevjera! U svakom slučaju iscjelitelj nikada ne griješi a njegova „savršena metoda” uvijek je prirodna i bezopasna! Naravno, uz primjerenu i nipošto beznačajnu financijsku naknadu.
Čudne Čudinine vizije
„Vizije me tlače i savijaju mi koljena” (GG, str. 45.) – piše Vera Čudina u jednoj od svojih knjiga. Kad ju je „prva vizija tresnula o pod”, (GG, str. 10.) onda o vizijama još ništa nije znala. Onda nije shvaćala, a danas ne prihvaća, opomene sv. Pavla: „Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevariti evanđelje Kristovo. Ali kada bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet!” (Gal 1,8-9).
U Čudininim vizijama ulogu igraju i vanzemaljci, kao „mentori” koji nas žele „podići na višu razinu svijesti” (GG, str. 61.). Biće od kojega Čudina prima poruke podilazi suvremenom permisivnom mentalitetu: „Sve ono što izaberete, to i smijete” (GG, str. 73.) i krivca ostavlja nekažnjena: „Zašto bih Ja kao čista ljubav kažnjavao ljude zbog njihovih skretanja? Kakvu bih zadovoljštinu dobio kažnjavanjem onih koje volim?” (GG, str. 66.). Zašto kazniti zločince, diktatore, Hitlere? – pita „bog ljubavi” Vere Čudine. Pravda za Holokaust nije zadovoljena na ovome svijetu pa, sudeći prema čudnom Čudininu bogu, neće ni na onome. Osim ako već karmu ne prihvatimo kao kaznu?! Ali, nisu li onda i žrtve Holokausta samo odrađivale vlastitu karmu, pa prema tome i zaslužile groznu smrt?! Čudina kao da ne uviđa da baš ljubav traži zadovoljenje pravde. Pakao nije proizvod osvetoljubivog Boga nego Boga koji je sama ljubav.
Čudinin pogled
Čudinina klijentela veliku ulogu pridaje njezinu „pogledu” koji je ona, prema raspoloživim izvorima, stekla treningom. Naime, pogled Isusov iz Zaffirellijeva filma „Isus iz Nazareta” na Veru Čudinu ostavio je dubok dojam. Mnogo puta iznova gledala je spomenuti film i sama trenirala pogled kako bi njime iscjeljivala i ispunjavala želje (Vidovitost, str. 40.). Da nije i Braco sa Srebrnika, koji također „iscjeljuje pogledom”, inspiriran istim filmom?
Iz svjedočanstva jednog studenta medicine izdvajamo njegov doživljaj Vere Čudine: (…). Formirali smo polukrug. Tijelima se nismo doticali. Vera je išla od jednog do drugoga. Ja sam bio posljednji u tom nizu. Došla je do mene (prethodno je svima rekla da je gledaju u oči) i zagledala se u moje. Gledao sam u njene oči koje su bile duboke, tamne, iza zjenica kao da je zjapio bezdan. Krenula su mi u tom trenutku razmišljanja, ali sam ih susprezao, imajući osjećaj da mi čita misli. Pri tome su njene ruke bile položene ili na glavu ili na moja ramena (više se točno ne sjećam). Na kraju je rekla nešto na hrvatskom i na čelu mi načinila znak križa. Nakon tog zajedničkog tretmana bila je iscrpljena. Tada nas je Vera zapitala jesmo li svjesni što nam je sad napravila. Jedna je žena pokušala dati odgovor, nešto u stilu: „Dali nam snagu”… Vera je tada rekla: „Dobili ste milost Božju”. Kad nam je posvijestila što je učinila za nas, rekla je da to nema cijene. Nakon toga uslijedilo je plaćanje i, naravno, ljudi su u zanosu ostavljali i po 500 kn (a ne samo određenih 200). (…) Meni je rekla: „Kad ti bude teško, sjeti se mojih očiju. Bit će ti lakše. Ništa se ne brini, završit ćeš fakultet” (…).
Prema istom izvoru proizlazi da Vera Čudina pogledom i karmu mijenja: U jednoj je radioemisiji za sebe rekla: „Nije svejedno kako ljude gledam. Kada ih gledam ‘iza očiju’, tada im mijenjam karmu i život. Sebi strahovito štetim.”
Kršćanin koji je u Isusu Kristu doživio spasenje ne vjeruje ni u kakvu karmu niti u reinkarnaciju. Zato griješi i od Krista otpada kršćanin koji od Vere Čudine traži pomoć.
Neispunjeno Čudinino proroštvo
„Bavim se proročanstvima”, piše Vera u „Mojoj sudbini”. “Moja su proročanstva razgovijetna, ne govorim ih u zagonetkama kao Nostradamus” (MS, str. 80.). Vera je, dakle, bolja od Nostradamusa. Koliko je istine u gornjoj izjavi, neka čitatelj sam prosudi na temelju njezinih proročanstava u „Vjesniku” od 27. veljače 2000., str. 60. Navedene 2000. godine, kada se znalo da je Mesić naslijedio pokojnog predsjednika Tuđmana, hvalila se Vera (bez navođenja izvora u kojima bi se to moglo provjeriti) da je odavno tvrdila kako će novi predsjednik biti rodom iz Slavonije, znati se našaliti i biti vrlo šarmantan. Povijest ne oskudijeva „a posteriori” prorocima, vidovnjacima koji su uvjeravali javnost da su baš oni konkretni događaj prorekli, ali tek nakon što se on ostvario. Najilustrativniji primjer je knjiga M. Gregorija, Nostradamus predisse l’attentato di New York, Roma 2002., s tezom da je već Nostradamus prorekao rušenje World Trade centra, 11. rujna 2001. Samo što se knjiga pojavila tek godinu dana nakon velike nesreće!
U istom „Vjesniku” ustvrdila je Vera Čudina i da „ljudi koji su sada čvrsto uvjereni u svoj položaj, sići će s tog položaja” ali je, „Nostradamusovom jasnoćom”, odbila otkriti konkretna imena ljudi na koje se njezino proroštvo odnosi, unatoč upornom inzistiranju novinara. Jedino proroštvo čija se točnost danas može provjeriti odnosilo se na Mesićeva nasljednika: „Nasljednica predsjednika Mesića vjerojatno će biti žena” (Vjesnik, str. 60.). Vjerojatnost za pogodak iznosila je 50 : 50 %. I – nije pogodila. Unatoč tomu uvjereni smo da joj, kao ni Nostradamusu, činjenice neće umanjiti popularnost jer oni koji je „obožavaju” to ne čine na temelju razumskih argumenata nego, baš naprotiv, odsutnosti razuma!
Grijeh je tražiti pomoć vidovnjaka
Ispunjavati želje, i to svakome, može jedino Bog. Čini se, i Vera Čudina. Zašto onda, za promjenu, Čudina ne bi pogodila kakav lutrijski broj i obogatila se, a ne od lakovjerne klijentele ubirala taksu od 200 kn za ispunjenje želje i 500 kn za savjet? Pametnome dosta!
Prihvatiti da vidovnjaci znaju našu budućnost znači prihvatiti determinizam, da je sve unaprijed određeno, baš kao prema karmičkom zakonu, što je u suprotnosti s kršćanskim poimanjem slobode koju nam je Bog darovao. Našu budućnost pouzdano zna jedino Bog, suvereni gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i može ju objaviti svecima i prorocima, kao što je proroku Izaiji bilo dano da najavi Isusovo rođenje i opiše njegovu muku sedamsto godina prije Isusovog rođenja (Iz 53). O tome Katekizam Katoličke Crkve (u broju 2115) veli: „Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tom da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost”.
Možemo dopustiti i da poneke osobe možda imaju snažnije razvijenu intuiciju, tzv. „šesto čulo” koje, ako ima kakvu vrijednost, zasigurno je njegovo djelovanje puno slabije u usporedbi s ostalim našim mnogo snažnijim osjetilima, pa parapsiholozi (Honortonov ganzfeld postupak) nastoje „isključiti” snažne senzorne ulaze pet osjetila, kako bi pažnju mozga preusmjerili na unutrašnje faktore, maštu i intuiciju (usp. H. Eysenck-C. Sargent, Jeste li vidoviti? Testirajte svoje parapsihološke moći!, Jastrebarsko 1997., str. 93-99.).
Mogućnost pogađanja budućnosti prirodnim putem uglavnom je rezultat zakona vjerojatnosti i poznavanja nekih faktora. Zamislimo, na primjer, čovjeka na prozoru nebodera kako kroz uličnu gužvu pogledom prati ženu koja razgledava izloge na drugoj strani ulice. Nenadano zapazi kako je maleru, koji se nalazio na vrhu visokih ljestava ispod kojih je imala proći žena, ispala četka puna boje koja sada pada prema pločniku. Kalkulirajući brzinu pada četke i brzinu hoda žene, promatrač bi bio u pravu kada bi ženu upozorio da će, ako nastavi hodati istom brzinom, za trenutak doživjeti nezgodu. Međutim, ako žena produži svojim tempom, i četka svojim, a u međuvremenu im se ništa ne ispriječi na putu, predviđanje promatrača će se obistiniti. Navedeni primjer ujedno ilustrira i granice prirodne vidovitosti.
Mogućnost vidovitosti, međutim, može biti i posredstvom zlih duhova. Postoje okultna bratstva koja su svoj život posvetila razvoju okultnih moći i, makar neumorno ponavljali da su sve okultne moći čisto prirodne i latentno prisutne u svim ljudima, oni su u kontaktu s duhovnim bićima koja „ubrzavaju njihovu evoluciju”. Oni vidovitost dijele u tri vrste: a. Jednostavna vidovitost (zapažanje duhovnih bića iz drugih dimenzija postojanja: „misaone forme”, vile, vilenjaci, patuljci, duhovi prirode, demoni…); b. Prostorna vidovitost (gledanje prizora na udaljenim mjestima, uz asistenciju „nevidljivih pomagača”, „duha prirode”, „astralne struje”, „astralnog teleskopa”, „astralnim putovanjima”, itd.); c. Vremenska vidovitost (čitanje prošlosti i budućnosti iz tzv. „akasha zapisa” ili „memorije Prirode”, itd.). Okultisti se u opisu svoje vidovitosti služe klasičnom okultnom terminologijom, zalazeći u područja „tamne strane prirode”, s kojima kršćanstvo ne želi imati posla.
Posljednju grupu predstavljaju šarlatani koji žive od prodavanja svojih usluga. Piše Leadbeater: „Neupućeni smrtnici koji posjeduju djelić ove više moći a koji nemaju pravi osjećaj s tim u svezi zloupotrebljavaju tu darovitost za niske ciljeve. Oglašavaju se kao iskusni i poslovni specijalisti na polju vidovitosti. (…). Nije potrebno posebno istaknuti da pravi okultist ne oglašava svoje sposobnosti te da za očitovanje svojih moći ne prima novac” (usp. C.W. Leadbeater, Vidovitost, Zagreb 2000., 98, 136). Vidovnjak Bulter za sebe tvrdi: „Mogu reći da tijekom pedeset godina bavljenja vidovnjaštvom nisam naplaćivao svoj rad i da sam našao pravo i trajno zadovoljstvo u nadi da mogu pomoći mnogim ljudima” (W.E. Bulter, Kako se razvija vidovitost, Beograd 1990., 59.).
Iluzionist James Randi, zakleti neprijatelj podvala, ponudio je nagradu od milijun dolara onome tko bi mu uspio dokazati ijednu od tzv. parapsiholoških sposobnosti, kao što su vidovitost i proricanje budućnosti. Iako ponuda vrijedi još i danas nitko ju nije podigao. Okultisti se zaklinju da se neće razmetati svojim moćima, a oni koji se njima razmeću radi zarade, radije se oslanjaju na vlastitu klijentelu.
Razvidno je, na kraju svega rečenoga, da se Vera Čudina samo priziva na katoličke korijene, ali s Crkvom nema ama baš nikakve veze. Ona se priziva i na karmu i reinkarnaciju, čime se, nedvojbeno, svrstava u sinkretističku struju New agea i ezoterije. Upućivanje na pohod crkvi, pri čemu na praznovjeran i magijski način zloupotrebljava kršćanske simbole, Čudini samo služi u svrhu pridobivanja kršćanske klijentele. Tko ozbiljno pripada Crkvi, sigurno nikada neće tražiti pomoć od vidovnjaka. Katekizam Katoličke Crkve (u broju 2116) o vidovnjaštvu piše: „Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta po horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.”
Autor: fra Josip Blažević
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
