Foto: Shutterstock

Teorija zavjere

Jučer sam razgovarao s prijateljem župnikom u vezi teorija zavjere. On je dosta aktivan u tim medijskim (mislim na društvene mreže) prepucavanjima o istinitosti ili neistinitosti tvrdnji koje iznose pobornici različitih teorija zavjere. Njegov je stav da Bog uvijek ima nekog ‘Golijata’ koji spriječi da se te zavjere realiziraju i da tako zapravo ni jedna svjetska zavjera na kraju ne uspije.

Rekao sam mu da se ne mogu složiti s njime i da sam duboko uvjeren da su sve zavjere do sada itekako uspjele. Objasnit ću zašto to mislim.

Autor svih zavjera je Sotona koji sije svoje laži u medijski prostor. Njegova je glavna namjera da nam skrene pažnju s bicikla na pijesak…

Mnogi od nas znamo za Židova koji je iz Rusije, preko granice, nosio Lenjinovu bistu (link). Ili za čovjeka na biciklu koji je preko granice vozio pijesak. Carinici su svakodnevno pregledavali vreće s pijeskom kako bi otkrili što u njima šverca, a čovjek je zapravo švercao bicikle. Tako je i sa zavjerama. Autor svih zavjera je Sotona koji sije svoje laži u medijski prostor. Njegova je glavna namjera da nam skrene pažnju s bicikla na pijesak. Navodno nas netko želi čipirati, navodno netko želi poubijati pola stanovništva, navodno netko želi preuzeti svu vlast na svijetu… Navodno postoji hrpa dokaza da je sve baš tako, a oni koji bi trebali ustati protiv toga, oni koji bi nas trebali zaštititi, šute i ne poduzimaju ništa. Nekako je mnogima prihvatljivo da su navodno svi političari korumpirani, pokvareni i zainteresirani samo za vlastite probitke, no mnogima je potpuno neshvatljivo da Papa i biskupi ne poduzimaju ništa. Čak ništa niti ne spominju, prave se kao da o tim teorijama zavjere ništa ne znaju. Što tko više čita te toliko mudro ‘argumentirane’ teorije, to postaje sve ogorčeniji, počinje u srcu osuđivati, postaje depresivan, bezvoljan, mrzovoljan, te ta svoja nesvjesna ili polusvjesna stanja duše prenosi na svoje ukućane, prijatelje, poznanike i sve one nesretne ljude koji ‘prekapaju’ po društvenim mrežama.

I to je glavni cilj svake svjetske teorije zavjere: sijati osudu, mržnju i neopraštanje…

Zašto teorije zavjere uvijek uspijevaju

Zašto teorije zavjere uvijek uspijevaju? Zato što Đavao prvenstveno nema namjeru učiniti ono što svojim teorijama objavljuje. On nije prvenstveno zainteresiran za pijesak nego je zainteresiran za bicikle. On nije prvenstveno zainteresiran da tjelesno ubije čovjeka, već je zainteresiran za to da ga udalji od Boga i odvuče u pakao. Naravno da će biti sretan ako mu uspije ovo prvo, no više je zainteresiran za ovo drugo. Ogroman broj kršćana danas prati teorije zavjere na društvenim mrežama i polako, ali sigurno upada u Đavolju zamku. Oni polako, ali sigurno u dubini svojeg srca počinju biti ogorčeni, počinju osuđivati, mrziti, kritizirati, ogovarati, klevetati… Mnogi toga uopće nisu svjesni. Mnogi misle da će umrijeti kao pravednici, a kad bismo pogledali u dubinu svoje duše, našli bismo duboko potisnutu mržnju i osudu i, što je najgore, mržnju i osudu usmjerenu prema Crkvi, prema papi i biskupima. Nažalost, premalo nas shvaća da se s neopraštanjem, mržnjom, osudom i širenjem toga u srcu ne može u nebo. I to je glavni cilj svake svjetske teorije zavjere: sijati osudu, mržnju i neopraštanje u srca naivnih ljudi; poticati ih na klevetanje i ogovaranje.

Slažem se da je dobro brinuti se i da ne treba biti indiferentan, no možemo li za ovaj svijet više postići širenjem zaraze mržnje i osude ili molitvom i blagoslivljanjem?

Jesam li i ja jedan od njih?

Može li mi netko imalo pametan reći da nisam u pravu kad kažem koji je cilj tih zavjera? Ako je cilj što više ljudi dovesti u stanje teškog grijeha, zašto se tih teorija jednostavno ne bismo odrekli?! Zašto ne bismo prestali trovati svoje i tuđa srca?! Zašto se umjesto toga ne bismo pozabavili čitanjem Biblije, zašto ne bismo to vrijeme iskoristili za molitvu, za zahvaljivanje Bogu, za slavljenje Boga?! Ako si i ti jedan od onih koji si zatrovao svoje srce, a da toga možda nisi ni svjestan, ako si jedan od onih koji su druge zarazili svojom navodnom brigom za svijet i čovječanstvo, možda je vrijeme da se pokaješ i odrekneš, da očistiš svoje srce prije nego što bude prekasno. Slažem se da je dobro brinuti se i da ne treba biti indiferentan, no možemo li za ovaj svijet više postići širenjem zaraze mržnje i osude ili molitvom i blagoslivljanjem? Svi znamo točan odgovor, no svi se nećemo odlučiti za nj. Neki su, nažalost, već toliko zatrovali svoje srce da se neće moći odreći naslade koju donosi traženje krivca, osuda, mržnja, kritiziranje, ogovaranje i klevetanje. Oni će i dalje imati svoje argumente. Neki neće, neki će se pokajati i toga odreći. I biti sretni što ni Papa ni biskupi nisu podlegli toj toliko snažnoj napasti.

Autor: Josip Lončar;  Book.hr