Foto:Vivida Photo PC, Shutterstock
Isuse uzdam se u tebe!
Gospodin Isus je inzistirao na tome, kako nam svjedoči sv. Faustina, da natpis »Isuse uzdam se u tebe!« bude vidljiv na slici ispod Isusovih nogu. Taj je natpis temeljna poruka i slike, i evanđelja, i pobožnosti Božjemu milosrđu. Taj je natpis putokaz kojim dolazimo u samu bît milosrđa, izraz životnog stajališta kršćana, koji svjedoče Milosrdnog Isusa. Govoreći: »Isuse uzdam se u tebe!«, istovremeno govorimo da se ne uzdamo u nešto drugo ili u neke druge. Ne pouzdajem se u sebe, u svoje talente i novac, u svoje ideje, prošlost ili budućnost, ne uzdam se u svoje bližnje ni u išta stvoreno, jer sve stvoreno ima neku manu i nijedno me stvorenje ne može spasiti, ne može mi dati život. Pouzdajem se isključivo u Božje milosrđe.
Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da smo stiješnjeni između četiri zida unutar kojih ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni uzvik ili krik
Najmoćniji i najlakši zaziv
Lako nam je izgovarati taj zaziv kad nam u životu ide sve po planu. Tada ta kratka molitva bîva samo još jedna u nizu pobožnih praksa koja nam se dopada zbog svoje izražajnosti i kratkoće. Međutim ta rečenica dobiva svoj smisao i težinu tek onda kada se čovjek nađe u različitim blokadama, trpljenjima i krizama. Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da smo stiješnjeni između četiri zida unutar kojih ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni uzvik ili krik. Kada izgubim sva druga pouzdanja, izgovarajući tu molitvu zapravo autentično molim.
Taj me pojas spašava da se ne utopim
Ta je molitva vapaj i poruka milosrdnomu Isusu da izabirem i odlučujem u svim životnim prilikama, a osobito neprilikama, da je moje jedino pouzdanje u Isusu Kristu i njegovu milosrđu. Taj mi zaziv u previranjima lađe mojeg života u olujama egzistencije postaje kao pojas za spašavanje bačen s neba na zemlju. Taj me pojas spašava da se ne utopim.
Natpis »Isuse uzdam se u tebe!« može za nas na zapadu postati takav zaziv koji ćemo vježbati iz dana u dan, sve dok ne postane odjek otkucaja našeg srca
Neprestana molitva mog srca
Taj natpis treba postati neprestana molitva mojeg srca. U iskustvu i tradiciji istoka mnogi vjernici, a osobito oni u monaškom staležu, prakticiraju tu molitvu srca ponavljajući neki zaziv toliko puta (pa i u više godina) sve dok njihova nutrina sama ne počne zazivati i nekako disati tim zazivom. Natpis »Isuse uzdam se u tebe!« može za nas na zapadu postati takav zaziv koji ćemo vježbati iz dana u dan, sve dok ne postane odjek otkucaja našeg srca. Često ga ponavljajući, polako stječemo jedan usađeni način borbe s raznoraznim poteškoćama koje nas susreću u ovozemaljskom proputovanju. Čuvši, naprimjer, vijest o nekoj težoj bolesti ili prolazeći kroz neku sličnu nevolju, taj će ponavljani zaziv u nama djelovati umirujuće i ohrabrujuće.
Sveto pismo nam jamči: »Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.« (Ps 40, 5)
Ispravan odnos između nas i Isusa
Gospodin silno želi da se pouzdajemo u njega, u svemu što molimo, namjeravamo i činimo. To je pouzdanje pokazatelj ispravna odnosa između nas i Isusa. Na slici vidimo kako je taj zaziv obasjan zrakama Isusova srca – Isusova bića. Ta nam molitva – dakle – svijetli u tami. Ona je pomoć, zaštita, nada vjernicima. Sveto pismo nam jamči: »Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.« (Ps 40, 5)
Srce tog zaziva jest ime ISUS: »U njegovo sveto ime mi se uzdamo.« (Ps 33, 21) Božja riječ nam obećava da ćemo zazivajući to ime biti spašeni; štoviše, samo je u tom imenu spasenje. Možemo nadodati da je samo u imenu Isus i naše ozdravljenje, posvećenje, obraćenje i oslobođenje! Njegovo ime (heb. Ješua) i znači ‘Jahve je spasitelj’.
Što se duša više uzda, tim više prima
»Milosti mojega milosrđa zahvaćaju se samo jednom posudom, a to je – pouzdanje. Što se duša više uzda, tim više prima. Velika su mi utjeha duše koje imaju bezgranično pouzdanje jer u te duše izlijevam sva blaga svojih milosti. Radujem se jer one žele puno, a moja je želja dati puno, jako puno. Žalosti me, međutim, ako duše traže malo i zatvaraju svoja srca.« (Dnevnik, 1578)
‘Ljudima dajem posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti k izvoru milosrđa. Ta posuda je ova slika s natpisom: ›Isuse ja se uzdam u Tebe!‹’« (327)
Ulomak iz knjige „Vidljivi Bog“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete kupiti ovdje.
Za Book.hr priredila I. A, odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
