Foto: Shutterstock
Uz današnje evanđelje: Lk 21,25-28 34-36
Svojom ćete se postojanošću spasiti.
Jeruzalem, srijeda prije Pashe; 1. dan. Nakon što je Isus farizejima i pismoznancima rekao: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicimate govorite: `Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.` Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. …“ (Matej 23,31)
„Izađimo iz Hrama i hajdemo na otvoreno, među drveće. Potreban mi je hlad, tišina i svježina. Zaista izgleda da ovo mjesto gori vatrom nebeske srdžbe.“
»… Isus je očigledno umoran i ugrijan. I od umora zbog dugog i gromoglasnog govora, a i zbog sparine dana bez vjetra. Pritisnut uza zid od mnoštva, probadan od tisuća i tisuća zjenica, osjećajući svu mržnju koja ga sluša ispod trijemova Dvorišta pogana i svu ljubav ili bar divljenje koje ga okružuje, ne hajući za sunce koje udara u leđa i na zacrvenjela i znojna lica, izgleda zaista iznemogao i željan okrepe. I to traži govoreći svojim apostolima i sedamdesetdvojici koji, poput tolikih klinova, polako otvaraju prolaz kroz mnoštvo i koji su sada u prvoj liniji, brana vjerne ljubavi oko Njega:
„Izađimo iz Hrama i hajdemo na otvoreno, među drveće. Potreban mi je hlad, tišina i svježina. Zaista izgleda da ovo mjesto gori vatrom nebeske srdžbe.“
Gledaj kakvog li kamenja i kakvog zdanja!“ „Pa ipak od njih neće ostati ni kamen na kamenu“, odgovori Isus…
S naporom mu načiniše prolaz i tako mogu izaći kroz najbliža vrata, gdje Isus nastoji otpraviti mnoge, ali uzalud. Hoće ga slijediti pod svaku cijenu. Učenici međutim promatraju kupolu Hrama koja se blista na suncu gotovo podnevnom, a Ivan Efeški skreće pažnju Učitelju na moć građevine: „Gledaj kakvog li kamenja i kakvog zdanja!“
„Pa ipak od njih neće ostati ni kamen na kamenu“, odgovori Isus.
„Ne? Kada? Kako?“ pitaju mnogi. Ali Isus ne odgovara. Siđe s Morije i iziđe brzo iz grada prolazeći kroz Ofel i kroz Efraimova ili Đubrišna vrata i sklanjajući se najprije u gustiš kraljevskih vrtova, to jest sve dok nisu otišli oni koji nisu ni apostoli ni učenici, a uporno su ga slijedili, a počeli su polako odlaziti kada se pojavio Manahen koji je dao otvoriti teška željezna vrata i istupivši naprijed, impozantan, rekao svima:
„Odlazite. Ovamo ulaze samo oni koje ja hoću“.
Čovjek bi htio ugostiti Isusa u svojoj kući, ali Učitelj više voli svježi, odmarajući mir prostranog kraljevskog vrta, pravog parka divota…
Hladovina, tišina, miris cvijeća, kamfora i karanfila, cimeta, lavande i tisuće drugih mirisnih trava, žubor potočića, sigurno napajanih s obližnjih izvora i cisterni, pod galerijama od lišća, cvrkutanje ptica, sve to čini ovo mjesto rajskim počivalištem. Grad se čini udaljen milje i milje sa svojim uskim uličicama, mračnima od lukova ili toliko osvijetljenima suncem da zablješćuju, sa svojim mirisima i smradom gradskih kanalizacija koje se redovito ne čiste i ulicama kojima prolazi odviše mnogo četveronožaca da bi bile čiste, posebno one od drugorazredne važnosti. Čuvar vrtova mora da vrlo dobro poznaje Isusa jer mu iskazuje duboko poštovanje, a ujedno i povjerenje, a Isus ga pita o djeci i ženi. Čovjek bi htio ugostiti Isusa u svojoj kući, ali Učitelj više voli svježi, odmarajući mir prostranog kraljevskog vrta, pravog parka divota. I prije no što dvojica neumornih i najvjernijih Lazarovih slugu odu uzeti košaru s hranom, Isus im kaže: „Recite svojim gospodaricama da dođu. Bit ćemo ovdje nekoliko sati s mojom Majkom i vjernim učenicima. I bit će tako ugodno…“
(…)
Sjedaju na jednu padinu Maslinske gore, nasuprot Hramu što ga ljubi sunce koje izlazi. Isus uporno gleda ono mjesto, s tugom. Ostali s ponosom zbog njegove ljepote, ali nad ponosom protegnuo se veo tuge koji je ostao od Isusovih riječi. I da bi ova ljepota baš morala propasti?
„Dođi malo na stranu i protumači nam kada će se obistiniti tvoje proroštvo o uništenju Hrama. Kakav će to biti znak?“
Petar i Ivan razgovaraju međusobno, a onda šapću nešto Jakovu Alfejevu i Andriji, koji su pored njih, a oni glavom odobravaju. Onda se Petar okrene k Učitelju i reče mu:
„Dođi malo na stranu i protumači nam kada će se obistiniti tvoje proroštvo o uništenju Hrama. Daniel o tome govori, ali kad bi bilo kao što on govori i kao što Ti kažeš, Hramu bi bile odbrojene ure. Ali mi ne vidimo nikakve vojske, niti priprema za rat. Kada će se dakle obistiniti? Kakav će to biti znak?“
„Nije potrebno da idete na stranu. Vidiš? Ostali su najvjerniji učenici, oni koji će vama dvanaestorici biti od velike pomoći. Oni mogu slušati riječi koje govorim vama. Dođite mi blizu svi!“ povikne naposljetku, da bi okupio sve.
I slušat ćete i vidjet ćete glasine i govore o ratovima, te će vam reći: ‘To su znaci svršetka svijeta’. Ne uznemirujte se. Neće biti svršetak. Treba da se sve to dogodi prije svršetka svijeta, ali neće biti još svršetak…
Učenici, raštrkani po proplanku, približuju se, zbiju se u jednu skupinu, stisnu se oko one glavne skupine, tj. Isusa s njegovim apostolima i slušaju.
„Čuvajte se da vas nitko ubuduće ne zavede. Ja sam Krist i neće biti drugih Krista. Stoga kad mnogi budu došli i rekli vam: ‘Ja sam Krist’ i budu zaveli mnoge, vi ne vjerujte tim riječima pa ni kad bi bile popraćene čudesima. Sotona, otac laži i zaštitnik lažljivaca, pomaže svoje sluge i sljedbenike lažnim čudesima koja ipak mogu kao ‘ne dobra’ jer su uvijek spojena sa strahom, uznemirenjem i lažju. Božja čudesa vi poznajete: daju sveti mir, radost, zdravlje, spasenje, vjeru, vode k svetim željama i djelima. Ostala čudesa ne čine to. Stoga razmišljajte o obliku i posljedicama čudesa koja biste mogli vidjeti ubuduće djelovanjem ‘lažnih Krista’ i svih onih koji će se zaogrnuti odjećom ‘spasitelja naroda’, a bit će, ustvari, zvijeri koje iste upropašćuju… (Hitler, Mussolini, Tito i dr.) I slušat ćete i vidjet ćete glasine i govore o ratovima, te će vam reći: ‘To su znaci svršetka svijeta’. Ne uznemirujte se. Neće biti svršetak. Treba da se sve to dogodi prije svršetka svijeta, ali neće biti još svršetak. Dignut će se narod na narod, kraljevstvo protiv kraljevstva, nacija protiv nacije, kontinent protiv kontinenta i slijedit će zarazne bolesti, oskudice – siromaštvo, zemljotresi na mnogim mjestima. Ali, to će biti tek početak ‘Jada’ – ‘problema za čovječanstvo’.
I zbog umnožavanja nepravde, ohladit će ljubav u mnogima. Ali koji bude ustrajao do kraja, bit će spašen
Tada će vas bacati na muke i ubijat će vas, optužujući vas da ste vi krivci njihovih patnji i u nadi da će iz njih izići, progoniti i uništavat će Kristove sluge. Ljudi uvijek optužuju nevine da su oni uzrok zala, koja oni – grešnici, sami sebi stvaraju. Optužuju i samoga Boga, Savršenu Nevinost i Vrhovnu Dobrotu da je uzrok njihovih patnji i tako će činiti i s vama. Zamrzit će vas zbog moga Imena. To je Sotona koji ih podjaruje. I mnogi će se sablazniti i jedni druge izdavati i međusobno se mrziti. I još je to Sotona koji ih podjaruje. I ustat će lažni proroci koji će mnoge zavesti u zabludu. Još će to biti Sotona, pravi začetnik tolikih zala. I zbog umnožavanja nepravde, ohladit će ljubav u mnogima. Ali koji bude ustrajao do kraja, bit će spašen. No, prije treba da se ovo Evanđelje o Kraljevstvu Božjem propovijeda po cijelome svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak. Povratak Kristu Izraela koji ga prihvaća i propovijedanje moje Nauke po čitavome svijetu. I zatim jedan drugi znak. (…)«
Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
