Koristiš li svoje trpljenje da bi se osjećao većim od drugih? Susrećem se s ljudima koji strašno trpe i koji uistinu traže Isusovu pomoć, no i one koji vole, primjerice, izigravati žrtvu...

Foto: Shutterstock

Nekoliko puta u životu bio sam razotkriven. Bila su to prilično šokantna iskustva, ali ih sada iznimno cijenim jer sam spoznao istinu o sebi. Prepoznao sam svoju tendenciju tražiti emocionalnu povlasticu, koristiti određene talente i karizme kako bih izazvao divljenje – jednostavno opčaranost sobom. Osjećao sam se ponižen tim otkrićima i postiđen, no, u najmanju ruku oslobodio sam se zabluda.

Uvijek se iznova vraćaju na stare rane ili čak izmišljaju nevjerojatne nepravde i nesreće koje su ih tobože snašle kako bi izazvali kod drugih sućut i brigu, možda čak i svojevrsno divljenje

Nisam ni izbavitelj ni anđeo. Težnja pomoći nevoljnima kako bih se osjećao većim od drugih, velika je kušnja za duhovne osobe i vrlo ju je teško razlikovati od autentičnog posvećenja. Laž je duboko ukorijenjena u povijest čovječanstva. Susrećem se s ljudima koji strašno trpe i koji uistinu traže Isusovu pomoć, no i one koji vole, primjerice, izigravati žrtvu. Uvijek se iznova vraćaju na stare rane ili čak izmišljaju nevjerojatne nepravde i nesreće koje su ih tobože snašle kako bi izazvali kod drugih sućut i brigu, možda čak i svojevrsno divljenje.

Takvim ljudima, nažalost, nije stalo do Isusa, već do toga da ostanu čim dulje u središtu pažnje. Traže duhovnog vođu kako bi od njega učinili satelit njihova kukajućeg ega

Osjećaju se vredniji jer su mučenici. Preuveličavaju svoje trpljenje kako bi pobudili divljenje i izborili se za poseban tretman. Drugi, pak, traže duhovnog vođu kako bi od njega učinili satelit njihova kukajućeg ega. No je li to uvijek izraz zdrave brige za svoj duhovni razvoj? Ima i onih koji trče od jednog do drugog svećenika tražeći molitvenu zaštitu. No, je li sigurno navlačiti na sebe oganj Duha Svetoga preko svake mjere?

Apostolima su se nad glavama pojavili ognjeni jezici, a ne požar Duha Svetoga – inače bi sagorjeli. Takvim ljudima, nažalost, nije stalo do Isusa, već do toga da ostanu čim dulje u središtu pažnje. I poželjno bi bilo da ovaj duhovni akušer kruži oko njih neprestano s tucetom maramica, spreman satima slušati kruljenja u njihovom produhovljenom želucu. Nažalost, s vremena na vrijeme, pojavi se netko takav. Jednom mi je jedna osoba napisala u pismu sljedeće: „Bilo bi divno kada biste bili moj duhovni otac. Mogla bih Vam se u svakom trenutku dana u svemu povjeriti, a Vi biste me uvijek razumjeli. Šaljem Vam svoj broj telefona kako biste me mogli svaki dan nazvati…“

Ulomak iz knjige „Odlasci“, autora o. Augustyna Pelanowskog . Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.