Foto: Shutterstock
Krist sve obnavlja, sve ozdravlja i sve mijenja u trenutku, a počeo je od dvoje ljudi, Marije i Josipa, od njihove ljubavi, koncentrirajući njihovu pozornost na sebi samomu. Brak Marije i Josipa postao je uzor za sve brakove, koncentrirajući se na ono što je najvažnije u ljudskoj ljubavi – ljubav prema Bogu, koji je prvi beskonačno zavolio. Treba crpsti iz tog obilja uvale ljubavi ako ne želimo da se bračni odnosi iscrpe i postanu močvara tuge, dolina kostiju.
Komu se obratiti za pomoć da bi nam brak bio dugotrajan, ispunjen ljubavlju, sretan, snažan i vjeran ako ne njima? Komu se moliti da bismo zaštitili svoj brak od prijevare, prekida, svađe, averzije i ljubomore? Josipu i Mariji! (…)
Supružnici moraju moliti na tom mjestu, u tom svetištu, prije svega za neugasivu ljubav, za Isusovu prisutnost među njima, jer će se inače oganj fascinacije ugasiti za nekoliko godina i brak će se ili raspasti ili će…
Za sve se treba moliti Josipu i Mariji. Supružnici moraju moliti na tom mjestu, u tom svetištu, prije svega za neugasivu ljubav, za Isusovu prisutnost među njima, jer će se inače oganj fascinacije ugasiti za nekoliko godina i brak će se ili raspasti ili će supružnici živjeti jedno s drugim češće šuteći nego razgovarajući, trpeći i ne osjećajući sreću. Ništa na svijetu ne treba tako snažnu molitvu kao ljubav – ona treba ne bilo kakvu molitvu, nego onu veliku i neprestanu. Ljubav je kao oganj – gasi se ako za nju ne činimo ništa što bi bilo duhovnom potporom. Ako ljudi dobivaju dar ljubavi od Boga, jer samo od njega dolazi ljubav, odakle onda trebaju crpiti snagu za održavanje tog ognja? Tu snagu mogu crpiti samo od onoga koji dariva. Iz Izvora samoga. Prekidajući s Izvorom, oganj se gasi.
Tijelo stari, snaga kopni, ljepota prolazi, kao i mladost, nadolaze problemi, život nas prerasta. Samo je molitva u stanju pojednostavniti i pružiti otpor prolaznosti vremena – jer molitva je snaga vječnosti!
Jer ovaj život nije ništa više nego borba za DRUGI ŽIVOT! ŽIVOT U BOGU, u svetoj pričesti, neprestano produbljivanje mudrosti i spoznaje da bismo ga beskonačno voljeli. A ljubav je između dvoje ljudi koji se vole dana da bi uzajamno voljeli Boga. Ljubav je sveta ako joj je cilj on, ne sam osjećaj kao takav.
Obični ljudi, kada dobivaju dar ljubavi prema drugomu – kako se to kaže, zaljubljuju se u sebe, odustaju od potrage za ljubavi prema Bogu
Ljubav među ljudima ima upravo taj smisao – crpiti iz nje snagu za traženje još čudesnije ljubavi – Božje ljubavi. Ako se ljudi vole, prije svega je to zato da bi se išlo kraljevskim putem divljenja do VJEČNOG DIVLJENJA kakav je Bog!
Obični ljudi, kada dobivaju dar ljubavi prema drugomu – kako se to kaže, zaljubljuju se u sebe, odustaju od potrage za ljubavi prema Bogu, jer je dar osjećaja za njih toliko zadivljujući da odustaju od divljenja prema Bogu. Tada upadaju u uzajamno obožavanje i onda slijedi samouništenje. Kada ljudi raskidaju s Bogom, koji je ljubav, po prvom ih sastanku obuzme nemir nepovjerenja, nakon prvoga poljupca samo neokus, a nakon prvog grijeha postoji samo strah od prijevare. Mora se voljeti i biti voljen da bi se zadobilo još veću LJUBAV – koja je Bog! Neka vam Duh Sveti dopusti postići taj beskonačni cilj!
Tada ni ljudska ljubav neće propasti, neće podleći uništenju, već se može samo osnažiti i posvetiti. Postoji li išta vječnije od vječne Božje ljubavi, u kojoj se ljudi također vole i nikada neće prestati voljeti? Ljudska je ljubav iskra koja traži povratak u požar koji je u Božjem Srcu. Bez povratka u njegovo Srce iskra se može ugasiti. Razmislimo želimo li to. Dovoljno je pogledati one koje volimo i postaviti se pitanje želimo li ih… prestati voljeti. A samo je jedna jedina mogućnost da se ljubav nikada ne završi, a to je da postoji iskra među ljudima, i to iskra koja traži požar izvan ljudskog odnosa, u Bogu.
Zato bi supružnici u svojim srcima trebali moliti ovako:
Što te više volim, to više tražim Boga, jer ljubav me prema tebi usmjerava prema njemu i njegova ljubav osnažuje moju ljubav prema tebi!
Sveta Terezija Avilska nazvala je Josipa univerzalnim zaštitnikom u svim stvarima, bile one duhovne ili svjetovne, koji nikada ne odbija pomoći
Ne razumijem na što se ljudi oslanjaju kad se vole, ali ne crpe i ne brane svoju ljubav u Vječnom Bogu. Koliko dugo može postojati ljubav među ljudima ako ne žude Boga, koji je izvan vremena? Svima nam je potrebna privrženost molitvi, privrženost riječima koje imaju moć probuditi u život čak i kostur, a takve su riječi Biblija. Naposljetku, potreban nam je i stalan odnos sa sakramentom pomirbe, s ispovijedi, da bismo neprestano osjećali olakšanje zbog oslobođenja od osjećaja krivnje, ljutnje, požude, razočarenja, pretenzije, optužbe, osude, uklanjajući u sebi masku bolesne potrebe za obožavanjem i istovremeno otrovne namjere za demoniziranje druge osobe. Napokon, potrebna nam je stvarna prisutnost Isusa Krista da bismo ga obožavali, da bismo u njemu otkrivali ljubav i tom ljubavlju dobili snagu da volimo sebe i obitelj. Ako do toga ne dođe, iz godine u godinu naše će obitelji postajati dolina kostura, mrtvački krajobraz koji je vidio prorok Ezekijel. Najprije se molimo Josipu da nam da svoju ljubav prema Isusu, a molimo se i Mariji za to isto. Najprije moramo otkriti Isusa zajedno s njima, a tek onda, zahvaljujući tomu otkriću, dobiti snagu voljeti sebe i obitelj. Sveta Terezija Avilska nazvala je Josipa univerzalnim zaštitnikom u svim stvarima, bile one duhovne ili svjetovne, koji nikada ne odbija pomoći. Svim drugim svecima Bog daje milost pomaganja samo u nekim stvarima – možemo reći u domenama koje svoj početak imaju u njihovoj posebnoj životnoj povijesti, u njihovoj karizmi koju su dobili tijekom života, dok svetomu Josipu Bog daje sposobnost pomoći ljudima u svim stvarima. Bog nas po Josipu želi obdarivati pomoći bez ikakva ograničenja. Biblija je tu neograničenu pomoć nagovijestila već u Knjizi izlaska: „Idite k Josipu!“ (Usp. Izl 41, 55.)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
