Razmišljamo o evanđelju

SUTRAŠNJE EVANĐELJE PREMA VIĐENJIMA MARIJE VALTORTA

Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen Isus je vidjelici M. Valtorta objavio kako je stvarno izgledao njegov život i djelovanje na Zemlji. U ovom ulomku iz njezinih bilješki vidimo kako Isus prekorava farizeje i pismoznance zato što traže prva mjesta, a ne brinu se za siromašne, bolesne, siročad, udovice...

Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen

Foto: Shutterstock


 

Uz današnje evanđelje: Lk 14,1.7-14

»Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

„Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“

A i onome koji ga pozva, kaza: „Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.“«

Riječ Gospodnja.

 

[Kontekst u kojem Isus iznosi ovu prispodobu]

Isusova poduka oholim farizejima i pismoznancima. Subota je.

Farizej Išmael ben Fabi pozvao je Isusa u svoju kuću. Prisutni su mnogi Išmaelovi prijatelji, farizeji i pismoznanci.

Vrlo brzo se pokazuje kako ovi razmišljaju o Isusu: kao o kralju Izraelovu koji zna vladati i mačem i od kojega neće biti većega! Tijekom Isusova pokušaja da im kaže koja je zapravo prava priroda Njegova kraljevstva, Kraljevstva koje im je obećano, pridružuje im se još pet uglednih farizeja i večera započne.

Odmah ga upitaju ima li namjeru izmijeniti Zakon a Isus im odgovara: „Ja neću izmijeniti ni potezić Zakona. Dapače (i Isus povisuje svoj glas), upravo sam zato došao da ga učinim ponovno cjelovitim kakav je bio kada je dan od Mojsija“. Oni se, naravno, jako uvrijede kad im Isus pojasni zašto Zakon treba obnoviti i ispuniti u ljubavi – zato što su ga uništili, te je postao samo skup fraza, posebno kad je u pitanju briga za siročad i udovice.

Upravo u tom trenutku na vratima se začuje vapaj za pomoć i milosrđe. Dolazi veoma bolestan čovjek koga je Isus namjerno pozvao da se pojavi baš u subotu. Isus upita farizeje, obraćajući se starome pismoznancu Ananiji, je li dopušteno u subotu liječiti ili ne, a ovaj odgovori: „U subotu nije dopušteno izvršiti nikakav posao“. „Čak ni spasiti nekoga od očaja? To nije manualni rad“, odvrati Isus. U tom trenutku Isus ugleda kako šuma ovoga pismoznanca gori te mu to kaže. U panici, pismoznanac kukajući skoči na noge i pokušava otići, no Isus ga zgrabi te ga opet pita je li dopušteno izliječiti u subotu: „To je samo šuma, Ananija, i ti kukaš ! Zašto ne slaviš Gospodina u ovoj nesreći? Ovaj gubi ne drvo, koje opet naraste, nego život i kruh za djecu i trebao bi davati hvalu koju ti ne daješ. Dakle, nije li mi dopušteno ozdraviti ovoga u subotu?“

Isus se istim pitanjem obraća prisutnima, no svi pognuše glave i šute. Tada Isus ozdravi onoga siromašnog bolesnika.

U to Isus iznese prispodobu o svadbi i prvim i posljednjim mjestima, naglašavajući da na svoje ‘fešte’ uvijek pozivamo siromahe, prosjake, siročad, udovice…]

 

Otvori kuću, otvori srce siromasima, prosjacima, bogaljima, hromima, sirotama i udovicama. Za uzvrat, oni ti neće dati drugo do blagoslova. Ali, Bog će ti to okrenuti u milosti

Isus: »Zato poslušajte. Kao u pravilu radite uvijek ovako: Kada vas pozovu na neku gozbu ili na svadbu, izaberite uvijek posljednje mjesto. Imat ćete dvostruku čast kada vam domaćin reče: „Prijatelju, pomakni se na više“. Čast po zasluzi i čast radi poniznosti. Dok… žalosnog li časa za oholicu, kada ga osramote i čuje da mu kažu: „Stani tamo, na dno, jer ovdje je za nekoga koji je veći od tebe“. A to isto radite na tajnoj gozbi svoga duha na svadbi s Bogom.

Ti si me pozvao da uzveličaš sebe i da zadovoljiš prijatelje. Često pozivaš, ali zbog oholosti i ispraznog veselja

Koji se ponizuje, bit će uzvišen, a koji se uzdiže bit će ponižen. Išmaele, nemoj me mrziti, zato što te liječim. Ja te ne mrzim. Došao sam da te ozdravim. Bolesniji si od onoga čovjeka. Ti si me pozvao da uzveličaš sebe i da zadovoljiš prijatelje. Često pozivaš, ali zbog oholosti i ispraznog veselja. Ne radi tako. Nemoj pozivati bogataše, rođake i prijatelje. Nego, otvori kuću, otvori srce siromasima, prosjacima, bogaljima, hromima, sirotama i udovicama. Za uzvrat, oni ti neće dati drugo do blagoslova. Ali, Bog će ti to okrenuti u milosti. I na kraju… Oh! Na kraju, kakve li blažene sudbine za sve milosrdne, koji će biti nagrađeni od Boga kod uskrsnuća mrtvih!

Nemoj pozivati bogataše, rođake i prijatelje. Nego, otvori kuću, otvori srce siromasima, prosjacima, bogaljima, hromima, sirotama i udovicama

Jao, onima, koji pothranjuju u sebi samo nadu za koristoljubljem, a zatim, zatvaraju svoje srce bratu, koji više ne može služiti. Jao, njima! Ja ću se osvetiti u ime napuštenih.«

Išmael: »Učitelju… ja… ja te želim zadovoljiti. Uzet ću ponovno onu dječicu.«

»Ne.«

»Zašto?«

»Išmaele…?!«

Išmael ponikne glavom. Želi se pokazati poniznim. Ali, on je zmija ljutica kojoj je iscijeđen otrov, pa ne ujeda, jer zna da ga nema, ali ipak čeka da ujede… Eleazar nastoji uspostaviti mir, pa kaže: »Blaženi oni koji su na gozbi s Bogom, u svome duhu i u vječnom Kraljevstvu. Ali, vjeruj, Učitelju. Ponekad život stavlja zapreke. Službe, zauzetosti…«

Moje se Kraljevstvo postiže ‘pobjedom nad samim sobom’

Isus izreče ovdje ‘prispodobu o gozbi’ i zaključi: »Službe… zauzetosti, rekao si. Istina je. Ali, zbog ovoga sam ti, na početku ove gozbe, rekao da se moje Kraljevstvo postiže ‘pobjedom nad samim sobom’, a ne pobjedom oružja na bojnom polju. Mjesto na velikoj večeri je za one koji su ponizna srca, koji znaju biti veliki sa svojom vjernom ljubavlju, koja ne mjeri žrtve i sve svladava da dođe k Meni. Dosta je jedan čas da bi se srce promijenilo. Samo ako to srce hoće. I dovoljna je jedna riječ. Ja sam vam ih tolike izgovorio. I gledam… U jednom srcu započinje klijati sveta biljka. U drugima je za Mene trnje, a u trnju su zmije ljutice i štipavci. Ništa zato. Ja idem svojim ravnim putem. Tko Me ljubi, neka ide za Mnom. Ja idem i pozivam. Ispravni dolaze k Meni. Ja prolazim poučavajući. Oni koji traže pravednost, neka dođu na Izvor. A drugima… drugima će suditi ‘Otac Sveti’. Išmaele, ja te pozdravljam. Nemoj me mrziti. Razmišljaj. I osjeti da sam bio strog poradi ljubavi, ne iz mržnje. Mir ovoj kući i njezinim stanovnicima. Mir svima ako zaslužujete mir«.

Nebo stoji oko tvoga rada!

Isus tješi spisateljicu:

»Kada bi te i svi napustili, Ja ću ti ostati. Kada bi te i svi zaboravili, Ja ću te se sjećati. Kada bi te i svi mrzili, Ja ću te ljubiti. Vidiš li kako ti priskačem u pomoć, čak i materijalno, fizičkim snagama, kada je za to čas ? Ti si u mojim rukama, dragocjeno i ljubljeno sredstvo. Ne boj se. Živi ‘u’ svom pozivu i ‘za’ svoj poziv. Radi poput one djece kojima je dana igračka koja pokazuje divne prizore, ako se čvrsto upru oči u leće, no, ako se odvrati pogled, to je samo nekakva crna kutija. Ti stoj čvrsto pogledom uprtim u Mene i u svoj poziv. Svijet je oko tebe. Mora i ostati ‘oko tebe’. Ali, ne ‘u tebi’. Unutar tebe je ‘moj svijet’. Daj siromašnom, nepoučenom i slijepom svijetu pouke i svjetla što ti dolaze iz ‘Moga svijeta’. Kada bi ti mogla vidjeti kako Nebo stoji oko tvoga rada!… Ah, kako ćeš biti sretna kada shvatiš da si u ‘mome’ svijetu zauvijek i da si u nj došla iz jednoga svijeta, a da to nećeš, čak, ni opaziti, prelazeći iz viđenja u stvarnost, kao djetešce koje sanja o majci i probudi se uz majku koja ga stišće na srce. Tako ću i ‘Ja’ učiniti s tobom. Budi dobra, strpljiva, ljubazna i ne boj se. Dajem ti svoj Mir, dajem ti ga u rijekama, danas, na dan ‘Imena Marijina’ i neka to bude milosni dar mome malome Ivanu.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh