Foto: Shutterstock
Slušajući mlade oko sebe, primijetio sam da među njima postoji velik problem, a to je nemotiviranost. Kao da ne vjeruju da možemo nešto postići. Okolnosti nas navode da se pitamo zašto smo se rodili baš u Hrvatskoj, u određenom gradu, jesmo li uopće trebali postojati…
Siva perspektiva
Naslov sam preuzeo iz pjesme „Perspektiva“ grupe S.A.R.S., koja opisuje našu nemotiviranost i okolnosti u kojima živimo: „Perspektiva, perspektiva/stvarnost nam je crno-bela, a budućnost siva”.
Izgubili smo perspektivu Neba, perspektivu vječnosti. Pred svojim očima imamo samo ovaj svijet i trenutne okolnosti: „Mozak pored ‘kompa’ i nezdrava klopa…”; ako smo počeli raditi ili smo u mirovini: „…bez plate i penzije isto k’o i s njima…”. Ne mogu nikoga osuđivati, jer svi ponekad razmišljamo na taj način.
Stvaranje
Krenuo bih s našim stvaranjem. Jesam li trebao postojati? Apsolutno! Čak i ako roditelji misle da sam nastao slučajno ili da sam se samo dogodio, postoji netko tko me je htio. Gospodin kaže: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh” (Jer 1,5). „Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta” (Ef 1,4). Dakle, i prije postanka svijeta netko nas je planirao, i poznavao nas prije nego što nas je oblikovao u majčinoj utrobi. Ovdje je među ostalim zanimljivo to što kaže da nas je On oblikovao.
To se vjerojatno ne sviđa onima koji trenutno podržavaju abortus, tj. onima koji tijelo djeteta i majke (dakle tijelo trudnice) smatraju samo majčinim tijelom pa u skladu s time misle da o tome što će se učiniti s njim treba odlučivati isključivo ona. To je jedna od važnih stvari u našem postojanju i svrsi – Bog nas je htio!
Svrha
Imam li ja svrhu? Naravno! Nitko od nas ne stvara nešto nekorisno, što će potom baciti. Ako mi stvaramo sa svrhom, tada je još sigurnije da tako stvara Bog. Kao što je rekao sv. Augustin: „Onaj koji te stvorio zna i što će s tobom”. Bog me htio, Bog me stvorio, Bog me stvorio sa svrhom. Ako imam svrhu i posao koji trebam odraditi, onda imam i sposobnosti za to. Mnogi misle da oni nemaju neki talent, da nemaju Bogu što dati. Pokušavamo kopirati druge i biti netko drugi, jer vidimo kako to njegovo funkcionira. To je laž! Ali svatko od nas ima nešto, neki dar i talent. Kada sam bio postao članom jedne zajednice, primijetio sam da je većina mladih uključena u slavljenički tim i da oni imaju najviše aktivnosti. Zato sam razmišljao kako bih se mogao tamo ubaciti ako naučim svirati gitaru. U isto je vrijeme moja dužnost bila listati ‘slajdove’ prezentacijâ i snimati susrete kamerom ako je trebalo.
Mučio sam se s tom gitarom dva tjedna. Na koncu sam došao do nekih akordâ koje nisam mogao svirati pa sam odustao: „Briga me za gitaru! Držat ću se kamere i prezentacijâ i nitko neće snimati i mijenjati slajdove bolje od mene!” Te godine bio sam na svakom koncertu slavljeničkog tima, jer je trebalo snimati i listati ‘slajdove’. Vjerujem kako bih naučio svirati da sam nastavio i više se potrudio. Ali dokazano je da ostvarujemo bolje rezultate ako uvježbavamo ono što nam već ide. I sada bih se mogao ljutiti jer ne pjevam dobro ili ne sviram klavijature, i mogao bih to početi učiti, ali ni za deset godina ne bih ostvario rezultate kakve mogu postići u govoru, pisanju, organizaciji, radu s ljudima, tj. u onome što mi leži.
„Ali ja nemam talente…“
Kada stvara, Bog daje i talente za zadaću koju želi da ispunimo. To možemo vidjeti u Knjizi Izlaska: „Potom reče Mojsije Izraelcima: ‘Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela … Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i mjedi” (35, 30-32). Dakle, Bog je htio da Besalel nešto odradi i za to mu je dao sposobnost. Nadalje, u priči o talentima nije bilo bitno koliko je tko dobio talenata (mjerna jedinica za novac), nego je što je tko napravio s onime što je imao. Najgore je prošao onaj koji je od straha svoj talenat zakopao. Nijedan dar ili posao koji nam daje Bog nije premalen ako ga radimo s ljubavlju.
Svatko će od nas utjecati na svijet i imati utjecaja na vječnost ako će raditi ono na što ga je Bog pozvao. Svatko u svome poslu, zvanju i na položaju na kojem se nalazi može utjecati na svijet i ljude oko sebe. Pavao je rekao da nam ono što nismo napravili s ljubavlju, ne vrijedi ništa. Koliko god neki posao izgledao u ljudskim očima velik, on nam neće vrijediti ništa ako ga ne radimo s ljubavlju, kao za Krista. To znači da u Gospodinovim očima nema ni premalog posla. Velik je svaki onaj posao koji radimo s ljubavlju.
Vječnost
Vjernici bi trebali pred očima imati vječnost. Sve što radimo, radimo u perspektivi vječnosti. Možda nećemo za svoga života vidjeti plodove svih poslova koje smo obavili, ali u Nebu će se računati sve. Bog je Abrahamu rekao da će njegovo potomstvo biti brojno kao zvijezde na nebu, ali to nije vidio za svoga života. Naše je da sijemo i da odradimo svoj dio. Ostalo je na Bogu. Razmisli koliko tvojih odluka i poslova koje radiš imaju perspektivu vječnosti?
Vrijedan si i nisi nastao slučajno! Bog te stvorio sa svrhom i on ti može pomoći otkriti ju ako ju do sada nisi pronašao. „Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom!”(1 Ljet 28,20).
Tekst je izvorno objavljen u časopisu Book.
Autor: Marko Matijašević (Eho projekt)
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
